Nova Evropa

Gde je istina.

Jednom mi je neki čovjek, povodom diskusije o vrijednosti matematike, rekao slijedeće: »Vjerovaću u vrijednost matematike kad uspije naći formulu za čovjeka. Dakle, isto onako kao što jednom formulom možemo da obilježimo kompliciranu krivulju ili geometrijsko tijelo, tako bi formulom trebalo opisati i čovjeka...« Kadgod sam razmišljao o toj čudmoj želji, nisam se mogao oteti dojmu, da bi možda znanost i smjela imati takav cilj. Jer odista: da li ste kada razmišljali o tome, kako biste nekomu opisali, što je čovjek? Kako biste, naprimjer, opisali čovjeka onome koji nikada nije vidio čovjeka? Ako biste uzeli fotografski aparat i fotografirali toša čovjeka, — da li to dostaje? Može li se reći, da fotografija predstavlja čovjeka? Na svijetu ima toliko ljudi najrazličitijih vrsta, imade ih visokih i malih, uđojenih i mršavih, i t. d.; šta tu dakle jedna fotografija može da kaže? Moralo bi se načiniti vrlo mnogo fotografija najrazličitijih ljudi, pa tek onda da se dobije jedna još uvijek slaba predstava o čovjeku. Mnogo je jednostavnije opisati, šta je staklo, ili šta je voda. Kad opišemo bilo koji komadić stakla, ili bilo koji djelić vode, mi smo takoreći opisali sva stakla i sve vode na zemljinoj kugli. Pogotovo ako damo hemijsku formulu stakla ili vode, nama je uspjela objektivna definicija tih pojmova. Isto smo tako kadri protumačiti što je to.ravnina, il: kugla, budući da znamo matematičku formulu ovih tijela, pa o tome kako to tijelo izgleda nema dalje sumnje. Slično tome, ako promatramo koji mineral — naprimjer komad zlata, onda znamo da to zlato imade izvjesna svojstva; ono se sjaji, na zraku ne oksidiše, ima specifičnu težinu 19.32, talište kod 1064 C itd.. Uzmemo li bilo koji drugi komad zlata, opazićemo da ima ista svojstva. Za te pojave, koje smo uočili na zlatu, kažemo da su tipične za tu vrstu minerala, jer je dovoljno promatranje jednoga komada zlata da upoznamo svojstva svih rudača iste vrste. I kod čovjeka opazićemo doduše činjenice i pojave koje su tipične; ali većina svojstava čovjeka nije tipična: jedan čovjek ima tvrde kose, drugi meke, a treći nema uopće kose; jedam ima tamnu pšt, drugi svijetlu, i t, d,.

Dok su glavne pojave anorganskog svijeta tipične, pojave u organskom svijetu uglavnom su alipične, To čini da moramo dobro lučiti pojave u organskom od pojava u anorganskom svijetu. Dok su u anorganskom svijetu pojave i stvari gotovo redovno obilježene nekim konstantama i formulama, u organskom svijetu to je vrlo rijetko. Na svijetu nema ni dva živa bića koja bi imala sva svojstva jednaka. U pojmu ruža ili čovjek sadržano je na milijarde varijanata. I pritom se ne radi samo o pojmovima već i o zbivanjima, Dok anorganska priroda ima

144