Nova Evropa

дозе Nemci, a on sam, na kraju krajeva, atejistom! Take »liberalčiće« ı naprednjake nije mošao da podnese Dostojevski, i otud njegove izreke, kako dvestogodišnje evropejiziranje nije Rusiji donelo ništa do kaos u mislima,

Najduže je proboravio Dostojevski u Nemačkoj. 1 u Francuskoj i francuskoj Švajcarskoj zadržavao se je duže vremena. Englesku Je samo dodirnuo.

Francuska i Francuzi nikako mu se nisu svidjali, iako se u stvari obrazovao ma francuskoj knjizi, U Francuskoj je gledao, kako rekoh, ovaploćeno katoličanstvo. O nacijonalnim svojstvima Francuza ne nalazimo kod njega dotovo nikakvih sudova; on vidi u Framcuskoj jedino nosioca katoličke misli, pa da zato i interesuju tamo samo politički dogadjaji, koji opravdavaju kako mu se čini — njegove »iri ideje«, Pariska komuna, naprimer, za njega Je dokaz da pozitivizam — razum i iskustvo sami — ne mogu izmeniti svet; Zapad je izdubio Hrista, i zato će — i samo zato — pasti, Na isti način shvata propast Papske Države, Francuska ima da doživi sudbimu Poljske, — Nemačka бе je pobediti, ili upravo ona će pasti sama usled svoda katoličanstva, -

Opširno govori Dostojevski {u svojim »Zimskim rasmatranjima«) o Parizu i o njegovu ustrojstvu: kako je u njemu sve uredjeno, »reglementirano«, i to nesamo spolja već i iznutra, duhovno — baš kao u kakvoj zavetrini reda i poretka,

Engleska i Englezi ostali su mu iwnutarnje strani. On priznaje Епбјеги humanost i religijoznost, i visoko ба ceni: Gledstona i njegovu balkansku mpolitiku, naravno, pozdravlja svesrdno; ali se o Engleskoj uopšte vrlo malo bavio. U Londonu je zastao svega osam dana, i tu nije dotovo ništa video — alo је to sve što je dosad objavljeno (u »Zimskim rasmatranjima«}) o njegovim zapažanjima u Engleskoj. London mu izgleda individualniji, slobodniji od Pariza; za Engleskinje kaže, da predstavljaju najlepši tip žene na svetu,

U Nemačkoj je Dostojevski ostajao najduže, i najčešće je onamo išao; ali nemački narod i njegove osobine gotovo i nije posmatrao, Boravio je u Nemačkoj za vreme Nemačko-francuskog Rata, pa su ga interesovali politički dogadjaji, dok o samom nemačkom narodu jedva da ovde-onde uzgred nešto zabeleži. Tako naprimer nalazi, da su Nemci doduše dobro školovani, ali inače neverovafno neobrazovani — priglupi, tunjavi, samo majsitnijim interesima obuzeti, lako iščekuje i predvidja pad Francuske, pripisujući Nemačkoj ulogu iništitelja, zamera oštrim rečima držanje Nemačke u ratu protivu Francuske, On predočava »Mladoj Nemačkoj« reči Evandjelja: »Ko mač diže, od mača će poginuti«. Uopšte nalazi, da se Nemačka iživela, jer posle onake filozofije i naučne književnosti podati se ideji mača i krvi i nasilja znači, da se nemački narod preživeo, da je mrtav

230