Nova Evropa

ова Европа

Књига ХХУ. Број 12. 26. децембра, 1932

DALMATINSKO ZAGORJE.

O dalmofinshom Primorju mnogo se gouori i piše ne jedino u našem uveć i u fudjim jezicima, dočim o dalmatinshom Zagorju gotovo nišla. Ne sfoga šlto bi Zagorje bilo manje lijepo, nego radi slaba i nezgodna prometa, pa se i domaćih i sfranih putniha rijetbo vidja. Ali ih Zagorci i ne vabe, ljubeći stare navihe i mir; a onda, radje sami pojedu najsladji zalogaj, i najsladju Papljicu sami popiju. Obilafo naslažu za blagdane, prijatelje i pohodniPe, a prodaju samo aho ih nevolja pritisne. Ljudima iz fudjine fešbo vjeruju, a čujući fudji gouor ne mogu labo sažalan osmijeh suspreći.

Ouvaho je i stoga, što je u ovom dijelu naroda poglavifa mana lijenosf; famo i nastade proslonarodna, filozofsba riječ, boje se čursto drže: — »AbPbo ima posla, ima i Фапа!« Ројаво пебот sunce hodi, polabo frava rasle, polabo žito i groždje zori, fe je i suaha Phrefnja našeg Zagorca spora; ali je i u duši njegovoj, aho ga ne razdraže, spobojan, božanshi mir. I Tolstoj mišljaše slično, ali je fo slabo pravilo za današnje vrtoglavo doba.

Kad ne bilo radnje u polju, a fo je veći dio godine, stariji bi pričali fe pjevali uz gusle, a mladji rezboli, vezli i fbali za sebe i uhućane, da ljepotom i ljubavi ubrase život, ali nibad prije suoj umjefničhi posao ne prefvarali u novac.

Ovdje moram napomenuti da mnogi folbloristi i publicisti, primorshi pa 1 зфтат, тјебаји пазе да танпзро Оботје 1 да!танНпзви Заботи Роја, zapravo, spada više Primorju: gofouo jednahi bezvodni hrš pa osbudna vegetacija, i sa dojednog brda Žagore vidiš pod sobom more bao da ćeš u nj zaboračiti. No ti pisci bili su valjda samo do Labina i Perbovića, do Kollenica

577