Nova Evropa

reći koju reč u pohvalu naših lokalnih domaćin4, dubrovačkih gospara, ikoji su nas srdačno dočekali i s nama podelili dobro i zlo: oni su s nama celoga Četvrftka gledali pobožno u nebo, hoće li naša »Dubravka« ostati neokupana kišom; a mi smo se s njima celoga Petka molili Svetom Vlahu, da ne padne kiša uveče na njihov »Lovrijenac«, Ali se, kako se čini, i Sveti Vlaho kao stari Dubrovčanin — nagao više na stranu »Dubravke«, pa je ova uspela iznad svakog očekivanja pod vedrim nebom, dok je priredba na Lovrijencu donekle pokisla. Da bi se osigurali, dubrovački priredjivači su, u poslednji čas, udarili »namet na vilajet« i tražili od svojih sugradjan4 novac za Sledanje »Dubravke«, iako je predstava bila unapred plaćena. Koliko je ovo poslednje tačno, znamo ponajbolje nas dvojica-trojica od Pripremnog Odbora, koji smo »Dubravku« pred Dvorom izneli na svojim ramenima protivu udruženih odbora dubrovačkog i beogradskog i uprave zagrebačkog Kazališta. Još ono veče kad su iz Zagreba imali poći solisti i balet u Dubrovnik, javljeno nam je iz Kazališta, da od »Dubravke« neće moći biti ništa ako se odm ah ne položi toliko i toliko hiljada. dinar4 (iako to nigde nije bilo predvidjeno ni pogodjeno); bila je subota popodne, pa nije bilo lako povoljno odgovoriti na ultimatum Gospodina Upravnika, koji se očigledno nije šalio... Pri svem tom, ni udružena opozicija, ni odlaganje »Dubravike« na deset sati (ida bi se pre toga mogla davati redovna predstava}, nisu bili u stanju umanjiti sjaj »Dubravke« i nezaboravni efekt »Himne Slobodi«, uz dobru igru glumaca i režiju Tita Štrocija i uz lepu muziku Jakova Gotovca. Publika, i strana i domaća, bila je ushićena. ·

Kad je već reč o držanju zagrebačke kazališne Uprave u stvari priredbe »Dubravke«, ne možemo prećutati još mnogo čudniju opoziciju iste Uprave protivu PEN-kluba i priredjivača Kongresa u samome Zagrebu, onoga dana Lada je jedno 70 uglednih učesnika Kongresa — prema unapred utvrdjenom programu imalo da prisustvuje predstavi: to veče stavljen je na repertoar — »Cyrano de Вегбегас«! Tau bi stvar Gospodin Upravnik, ili onaj ko je odgovoran, valjalo svakako da objasni, ~

Ali, da se vratimo opet u Dubrovnik, Neko je u našoj štampi napisao, oduševljen dočekom u Splitu, da je možda ipak trebalo prirediti ceo Kongres u Splitu. Taj je otišao predaleko. Dubrovnik je isto onako otvorio svoje srce dostima kao i Split, samo što je slučajno na Lovrijencu levala kiša dok je na Marjanu sjalo sunce; osim toga, Dubrovnik je imao da primi četiri stotine i više igostiju, koji su tamo ostali više dana, dok je Split celu svoju srdačnost sabio u jedan kratak dan, Nego, drugo je nešto tačno: da su za ovako velike medjunarodne kongrese i Dubrovnik i Split nedovoljno veliki i velikovaroški, pa je ovaj put bila sva sreća da je pola Kongresa stanovalo i živelo na brodovima, i to na brodovima koji su nam osvetlali obraz.

269