Nova Evropa

Boka Kotorska,

Nigdje na cijeloj zapadnoj obali Balkanskoša Poluostrva nije se ovako neznatan prostor tik uz more ovako izrazito odvojio od zaledja, kao da pripada drugomu svijetu. Baci li se oko na zemljopisnu kartu, zapaziti je, kako se gorska kosa, što se kao strma vrlet protegla južno od Dubrovnika u pravcu na jugoistok, da zaštiti konavosku udolinu s morske strane, najednom prekida pri izbočni Oštroga rta, da se preko uske Sutorine rukuje sa visokim vrletima vrh Novoga. Ovdje odmiče druga Sorska kosa vrh bijelske rivijere put jušoistoka, pa zakreće nenadno duboko na sjeverozapad, опдје бдје зе са тогтаке шИпе Мегба ргштака падотак У гтсп (768 т), što se istječući iz Lovćenova podanka tužno osamio protednuv se kao poluostrvo ma sjeverozapad daleko u more, da i sumornomu Kotoru i ubavoj Dobroti prepriječi pogled u široko obzorje, ali ne i polet u daleki svijet. Skrećući kraj Morinja osječitim prelazom na Krivošijska brda, izdiže se kao neprohodan, do užasa strmenit, zid u sjeveroistočnom smjeru do risanske drage, iznad koje se, prebacivši Krivošije, sa sjevera ustobočio Orjenski vrh (1895 m). Nato će zaobilaznom crtom majprije ma jug, pa prepuštajući s vida milovidni Perast, što se kao labud raširio napošled Verida, ma sjeveroistok, da zahvati orahovačka brda i dobrotsku kosu. Ova se protečla na jug i sa pestingradske se vrleti {1091 m), na mjestu gdje je Škurda poput kakva kanjona isjekla i onako jezovitu gorsku strminu, dohvaitila Lovćena. Kao orijaš, slobodan i nepristupačan, zaprijetio se Lovćen s ispresijecane Slavice Stirovnika [1753 m po starijoj austrijskoj vojničkoj karti, inače po zemljovidima obično 1759), ko bi mu htio na dohvat, pa se sasma lagano, odričući se sebe na sve једуте jade, kao da slazi u smrt, naklonio moru, spustivši se na jug prema Budvi. Ali da svoju nepristupačnost s morske strane što jače ukrijepi, izmektnuo je preda зе luštičko mpoluostrvo, да 5 јиба zakloni ubavu vanjsku dragu. Luštica se lagano snizila u 'krtoljsku visoravan, a 8dje se ova dokončava sa kopnene strane, prepustila mjesto plodovitu polju. Ovo se uleglo izmedju krtoljske visoravni i južnoga podanka Vrmca i Goražde, za 3 i po do 4 km, da se suzi na jugoistok i uguši pritisnuto gorskim zidom, prama moru u pravcu na Budvu i Paštro vViće,

Ove osječite i strme vrleti tik do mora sačinjavaju obitavalište starih Bokelja. Ovi će wu mnutarnjoj kotlini kotorskorisanskoj, što se olsječena tijesnim Verigama ugmula duboko u kopno poput fjorda, zasnovati svoja naselja, ili ih baštiniti od Ilira i Rimljana, Ovdje će potražiti zaklona ponosna Teuta, kad ju rimski orao zbaci, smatrajući visine suverena vladanja

98