Nova Evropa

za svoju domenu. Ovdje се Rimljanin utvrditi za svoje municipije prastari Risam i poznii Ajruvij, da, uz pradavnu Budv u, zaštiti i ujamči svoju prevlast u ovom kraju. Kasnije će se Kotorani probiti kroz Veriše, da zahvate malne cio vanjski zaliv pod svoju interesnu sferu, Kraj neprohodna zaledja uz velike teškoće uzlazilo se do Onogošta (Nikšića) i na dolinu Zete, Nije bilo kudkamo nego u prekomorskoj trgovini potražiti tamu života i razvoja. Silnom utvrdom same prirode zaštićeni mogli su se da održe sve tamo od sedmoga pa do petnaestoga vijeka kao više manje samosvojno sjedište povlaštena življa, osebujna i kulturom i novčanom snagom. A što da se kaže o Perastu, položenu na dnu izbočime visoka brda За Паје (5у, Шја, Мопфе Саззоп, tal.,, 873 та), pred uskim otvorom u svijet? Susjedni se Risan već zarama na sve jade mogao da protuče do Nikšića i do poznatoga puta dubrovačkih karavana, S ovoga druma i skraj Trebinja, Hercegnovi, najprije za bosanskoga kralja Tvrtka, koji ga i osnova krajem 14, vijeka, pa kasnije za turske i mletačke ere, dobi po gorskom prilazu vrh stare Dračevice zamašno značenje izvozna mjesta na račun Risna i naustuk Dubrovnika, Perastu pošotovo ne ostade druge nego kroz turske Verige u žilavoj borbi sa nekrstom, koji ga bješe nemilo stisnuo sa sjevera i zapada, Nepristupačan turskoj sili sa kopnene strame, izložen ma ovoj vidnoj tački bjesnilu ulcinjskih i berberskih gusar4, priviknu se da britkom oštricom brani s mukom na moru stečeni ћђеђас, Па ти је kroz 17, vijek bilo preduzeti divsku borbu sa nekrstom, da se tako riješi negava kojima ga odasvud Osmanlıje zaokupiše, nije čudo, Tad je s velikim ushitom napeo sve snage svoje ustrajne, do besmislice disciplinovane, opore i otporne djece, da mu se sunce, slobodno od davnina od istoka, slobodno i na zapad smiri, Sav ovaj razvoj bio je očevidno opredijeljen smještajem,

Pa alo se i pitoma D obrota primaknu Perastu ratničkom spremom i pomorskom vještinom, to bi do položaja i zaledja. Nije ni Tvrtko za drugo пебо za položaj prama izlazu ma Jadram bacio kamen-temeljac hercegnovskoj utvrdi, da svomu kraljevstvu zaštiti slobodan prilaz na more preko Dračevice.

Budva je, gradić vrlo spleteme prošlosti, kao utvrda zaštitila Boku s jušča, A ništa naravnije nego da bude i stanica za brodove, kad usplove istočnim Jadranom za arbanaško primorje.

Utjecaj je prirode na čovjeka bio oduvijek neosporiv, Ona mu je odredila smjer povjesnog djelovamja i razvoja, Taj se razvoj katkad opredijelio i nenadnim dogadjajima, što u zadnjem redu izviru iz otajnih dubljina čovjekove mutrine, Ali se utjecaju tla i položaja čovjek nikad ne ofe uza sve isticanje svoje slobode, Alko to vrijedi za velike države i narode, vrijedi još više za malene, a najviše za omanje krajeve i pojedine gradove.

99

риту“

реч селен лира“ “ава