Nova Evropa

Rinuti u more od zaledja, zarana se Bokelji naučiše svemu što je u Srednjem Vaijeku, a i docnije, moglo da doprinese razvoju obrta i frgovme, Kao prekomorski trgovci naidjoše na smetnje i neprilike, što ih je more ı doba donijelo, Gusari će ih napadati s mora, a Turci pljačkati s kopna. To što se Peraštani uhvatiše u koštac sa Turcima, Još od 16, vijeka, nije samo proizašlo iz vjerskoga zanosa, a mnogo ga Je bilo, nedo i iz nužde da se očuva trgovačko poslovanje i Još bolje unaprijedi. Iskrvariše kraj ratne zastave vrhovnoda zapovjednika mletačkoga brodovlja izvodeći čuda od junaštva, kadgod se ratni stijeg Republike razvi u najpresudnijim bojevima i najezivijim opasnostima, Ta trebalo je očuvati carinske povlastice i priskrbiti nove! Ko ne bi skupo platio trgovački rekao bih monopol izmedju Arbanije i Mletaka? Ko se ne bi zagrijao, kad Je plijem iz hercegovačkoga sandžakata dolazio bogat i obilat? Oružane borbe Peraštana i Kotorana objašnjuju se tako, što je slabljenje jednih donosilo trgovačko osnaženje drugih,

Krvavi se ratovi rasplamsaše izmedju Kotora i Dubrovnika, izakako je politička moć Nemanjića prešla preko svoda zenita. Opasni takmac sa sjevera pokuša u drugoj polovici 14, vijeka da sa nekoliko dobro smišljenih udar4 prebriše s morske pučime svoju najveću smelnju, Niko, osim Miletaka, nije Dubrovniku u Srednjem Vijeku ometao trgovačke račune kao Kotor, što se za Nemanjića izdiže na zamjermu trgovačku i finansijsku vismu, Još od 11, vijeka pokuša Dubrovnik da čak i na području crkvene uprave zaobidje Kotor, U teškim ratovima, što u zaledju izvrsno poslužiše Balšićima da stisnu moćni grad sa kopna, provedoše Dubrovčani oštru blokadu oko Boke, da sve s reda ponište što je bilo kotorsko i što je prilazilo s mora u omraženi grad, A. Balšići će s kraja paliti, kršiti, brisati sve što im pod ruku dodje, samo da se zametne i trag kotorskomu Bospodstvu, Dubrovnik će da u živo srce rine bodež takmacu.

Da održi trgovi, i teško nastradalu pridigne, potražiće Kotor moćne prijatelje i zaštitnike, Ali bi hude sreće. Ni Ljudevit ni Bosna ne sačuvaše ga zadugo, Zato će potkraj drugoga decenija 15, vijeka da zamoli za sjenu Sv, Marka, Lagunska Republika tada je bila jaka, i s dana na dam silnija, da se s njom niko u kotlini Sredozemnog Mora me mogaše da mjeri, Ali je Kotoru već poodavno zapalo sunce sreće. Od stare će autonomije pod Venecijom ostati slika koju će ipak mletački plemić, upravljač grada, čuvati kao posvećenu starinu, Još će se Kotor održati do početka 17. vijeka, uza sve lagano opadanje. Tad će Perast odbaciti i u crkvenome redu prastaru vezu sa kotorskim plemstvom, da — probivši potkraj ovoga vijeka turski lanac — ospe Jadran i Istok svojim ladjama i ratničkom slavom, Zanimljivost ovoga pitanja dobiva dvostruko, kad se uvaži da je baš tada Perast iznio svoje ponajbolje ljude kad se je

103

ара ==