Nova Evropa

dlasovati o adresi, ovako se je baš doslovno izrazio: »Ne mogu gšlasovati o adresi, u kojoj nije zahtjevana cjelokupnost Trojedne Kraljevine; ne mogu glasovati o adresi, u kojoj nema riječi o okončenju državo-pravnoga pitanja Dalmacije s Trojednom Kraljevinom, u smislu S 75, oktrojisanoga Ustava od 4. marta 1844, i čl, III, ukaza od 26. februara 1861«, A pošto mu je Lapena odgovorio, Ljubiša je зИједесеба dama rekao: »Ja nisam došao ovdje, da predajem istorično znanje; kod nas svaki učenik osmog fimnazijalnog razreda zna, da je Dalmacija pripadala Trojednoj Kraljevini, ana, kako je Republika Mletačka kradnjom, silom i milom Dalmaciju preuzela u kobna vremena; zna napokon, kako se ta pokrajina godine 1797 {nakon pada Mletačke Republike] svojevoljno odala Kralju. ..«

Kad je autonomaška većina (1867) prognala iz Sabora Don Mihovila Pavlinovića, prvu su mu adresu potpisali zastupmici Narodne Stranke, izmedju kojih naši bokeljski zastupnici, Cijela je Boka bez iznimke onom prigodom kroz brojne i tople brzojavke izrazila junačkom i značajnom narodnom borcu, umnome Pavlinoviću, svoje pouzdanje i svoju privrženost.

= Krivošijanski ustanak {1869), zbod zakona od 5. decembra 1868 o vojnoj dužnosti, doprinio je da je u Dalmaciji nastao preokret u korist Narodne Stranke, Autonomaši su s početka upotrebili ovu prigodu da osvade naše narodne ljude, kao da su oni dali povoda ovom ustanku u Krivošijama, u Boki; ali su se prevarili u računu, Bokeljski Ustanak prisilio je dalmatinskos namjesnika generala Vagnera da položi čast, a mjesto njeda imenovan je za namjesnika general Gavro Rodić, Ličanin, naše gore list, Pri saborskim izborima, u julu 1870, Narodna Stranka dobila . je većmu na Dalmatmskom Saboru, i to 24 svoja zastupnika, dočim su autonomaši dobili 16. Toj većini pripadala su ı sva četiri bokeljska zastupnika [Stefan Ljubiša, Vicko konte Luković, Gjuro Vojnović, i brat mu Dr. Kosto). Najprva saborska izjava bila je svečana adresa na Кгаја, бјавоуапа u sjedmici 3, septembra 1870, za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, Oyu jednodušnu adresu svih zastupnika Narodne Stranke, bez razlike vjere, otpremio je naš Stefan Ljubiša, koji je tad bio predsjednikom Dalmatinskogča Sabora. Prije nego je Sabor, po ondašnjem izbornom redu, izabrao svoje zastupnike za Carevinsko Vijeće, isti je Ljubiša dao pismenu izjavu, koja Slasi: »Branit ću do svake zgode državno pravo Trojedne Kraljevine, kojoj po historičkom i prirodnom pravu spada sva današnja Dalmacija, ne izuzam nmijedme česti njezine, ni pojedina okoliša, i nastojat ću na sve moguće načine da se Dalmacija sjedini, na temelju saborske adrese, sa Hrvatskom i Slavonijom, Tako me Bog pomogao i sveti Jovan, i krsno moje ime sveti Dmitar.«

120