Nova Evropa

Dela Tripa Kokolje, u svetištu Gospe od Skrpjela.

Boka Kotorska, 8dje se nebo zemlji priklonilo, da joj prišapne riječ o Božjoj sili i ljepoti, ima čudnih osebujnosti; u nutarnjemu dijelu, koji je nalik na бога, s lijeve pulniku kad zadje kroz uske Verige, nešto po strani gradića Perasta, bogata prošlošću, uboga sadašnjicom, upadaju u oči dva otočića, Prvi, naravan, Sv. Јигја, 5 istoimenom crkvom, napuštenim SrObljem, i razvalinama starodrevne benediktinske opatije, Drugi, umjetan, Gospe od Škrpjela, odlično održan, sa krasnim svelištem, kraj Sv. Jurja, na sjeverozapad. Jedan bez rasline, drugi s bujnom florom, jedam vedar, drugi mrk sa vitkih čempresa. Za divnih večeri kad zasja mjesečina nad ovim pribježištem ljepote, a u tihoj se srebrenastoj površini odrazi mrko богје чокојо, romantika se ovih otočića diže do neslućene miline, Duša ju može samo da proćuti, ali ne i da oriše, U tom vilinskom kraju, gdje je nebo svoj kutić sakrilo medju pusto Sorje, podigšoše peraški pomorci svoje svetište Gospe od Škrpjela, ili — što je isto — Gospe od hridi, da mu nadaleko nema ravna. Kao da je naš pomorac naslutio katastrofu ovoša kraja, dok je umjetno masipao oločić nadčovječnim naporom, savladjujući ogromne tehničke poteškoće sred nevjerne риате рпјеботот samo njemu svojstvenim, jer mu Se dah očeličio u vječnoj borbi s valovima, Kad se krasne crte zvonika župne crkve Sv, Nikole odraze na mjesečini, da dušu sjetom ispune nad udesom nekad slavna grada, pogled ma otočić od Škrpjela kao da upućuje, da zadnji tragovi života još nijesu prebrisani, Na neznatnu ођјатац иртебобе 1 ујега 1 umjeće, da Crkvi i Otadžbini poklone dragulj neobičan, :

Koliko li je napora шоХепо ovdje! Samo je pomorac bio (оба kadar, Žilav, očeličen u vječnoj borbi s valovima, svaki роктеј тога 1 vazduha davao mu drugi smjer. Bez stroja, bez moderna uredjaja, — tad je sve bio čovjek, prije no mu je moderan stroj ubio cijenu, U ruci mu bilo i jedro i veslo, i bodež i top; otvrdnu mu ispaćenu kožu i sunce i more, ı vjetar ı nevrijeme, i strah i glad. Tvrd i opor ko stanac kamen sa bolkeljskoga brda, Samo ovakav stalež, obilježen vjerom i prijegorom, тобао је да zasnuje i izvede. velebno djelo komu se dive vjekovi, Htjedoše naši pomorci da imenom Šlkrpjela posvete more, svoju grobnicu i svoju kolijevku, Od godine 1452 počelo se паsipavati morsko grebenje što je tu jedva stršilo nad vodom. Rad naporan, požrtvovan, Nasiplje se još i danas.

Iz početka, neznatna kapelica. Proširiše ju četvrtoša фесеnija 16. vijeka, A oko 1630 urediše crkvenu ladju u današnji oblik i izgradiše okrugao zvonik sa bizantinskim kubetom. Do

150