Nova Evropa

spada, uz druge, Lucijan iz Vrane (+ 1479), jedan od

ih pokretača nove renesansne ere u \graditeljstvu, nješa, uz Orsinija, velikoga majstora Renesanse, drži genijem sam Talijanac, priznati stručnjak prof, Giuseppe Fiocco (kako mi on sam reče jednom), dajući mu neku prednost pred njegovim učenikom velikim Bramamtom, pače Sa nazivlje »ocem našega Bramanta«. U treću kategoriju spadaju umjetnici nadabhnuti talijanskim motivima, ali koji umješe да 17 зуоба duha i kraja pridadu svoje zrno, Takvi su domaći slikari 15. vijeka, još neispitani dovoljno, pa dosad nepoznati začetnik Koledjatima propela u Kotoru, Napokon, četvrtoj kategoriji pripadaju oni kojima je rad, savizvedemu domaćem krugu, odraz Та апзкоб svjetla, a svojoj umjetnosti ne pridaše svoje narodno zrnce osim možda samo u izboru i modeliranju tipova i u odabiranju nekih motiva za okolinu svojih junak4, no ipak sačuvaše, usprkos tudjimskog kulturnog utjecaja, Živ narodni osjećaj. Takav je naš Kokolja, koji je oltarnoj fresko-pali u crkvici Sv. Petke (Ane) u peraškome brdu, kao i na slici Marka Martinovića u peraškoj općinskoj vijećnici, natpise ispisao u narodnom jeziku domaćim gSovorom. Sam se potpisuje »Coco glia«; како па зротепшој раб, Као i na jednoj Madoni u prčanjskoj crkvi Male Gospe. Verzija »Cocoglia« susreće se češće i u peraškim arhivskim spisima, dok je u matici rodjenih naš umjetnik zabilježen kao »Kokoglic h«.

Crkvena je ladja ulrašena vanredno. Obložena svakolika Kokoljinim slikama. Ne vidi se ni iračka zida ni stropa. Ono nešto što nije prekrito slikama ı srebrenim zavjetima pomoraca, za ulewas je prevučeno stilizovanim drvom. Svajkolika crkvena dekoracija i neobično simetrična razdioba stropa i slika prokazuju umjetnika koji se je bavio učeći slikarstvo po raskošnim orkvama i velikaškim palačama Italije. Sve to nosi pečat baroka, kao i mramorni žrtvenici, a sve je naizmjenmce u divnu skladu. Zaklon umjetnosti, carstvo baroka.

Duh Andrije Zmajevića (1624—1694), barskoga nadbiskupa, Peraštanina, smislio je veličajnu osnovu. Trebalo je predstaviti umjetničkim ruhom uzvišenu ulogu Bogorodice kao Majke Otkupiteljeve i naše suotkupiteljice. Kokoljin mecenat i ideolog, lako da se nadahnuo i na Sikstinskoj Kapeli; samo što se Zmajevićeva zamisao ne može da dovede o bok genijalnoj osnovi dekoratora Sikstinske Kapele. U skladu sa zamišlju Amdrijinom, predstavljeno je na stropu u dražesnim okvirima Isusovo djetinjstvo; a posredi Asunta (»Marijimo Uznešenje«). Џпаокојо slika, u posebnim okvirima, južno cvijeće, dražesno, Živo, паravno, Sa strane, na gornjem dijelu zidova i na luku nad ulazom u kapelu, velike slike predočuju Marijino Prikazanje, Došašće Duha Svetoga, Djevičino Usnuće, i Rajsku Joj Slavu. U donjem

152