Nova Evropa

bi se u ovom slučaju pokazao svakako kao dobar dekorator, jer je on izveo tehnički rasporedjaj na stropu. U Perastu se nije осиуао зрошеп па дгибоба зИ Ката. Рирошепић је, да je kolorit u slikarijama ma stropu [osim »Uznesenja«) blaži i umiljatiji od kolorita ostalih, a i ugodjaj je svjetliji, Rafinovana osjećajnost boje i proćućen ukus u izboru {smedje, žuto, crveno, plavo. ljubičasto, kako зе odrazuje sa peraškoš brda pri zalazu ђезепјеб 1 zimskog sunca), pa urodjena vještina pri tehničko, kompoziciji i razdiobi prostora, odaje dotjerana, savršena majstora. Nego, na osmerokutima sa stropa izbijaju neki isti tipovi kao i na donjim slikama, zatim neki isti arhitektonski i koloritni motivi u pozadini, i — na kraju krajeva — ista osnovna boja, pa ma i u finijim nijansama, Sve to pokazuje jednog te 15105 umjetnika, samo s vremenom i iskustvom dotjerana i većom pomnjom prokušama. Zato prevladjuje mišljenje, da je sve to djelo jednog umjetnika, i to našes domaćeg slikara Kokolje, i do danas se od tođa mišljenja ne može odstupiti.,

Osim dore spomenutih slika, pripisuju se Kokolji još ı ove u samostanu Sv. Antuna u Perastu:»E uharistijsko čudo Sv. Antuna« {ambijenat u kome djeluje svetac analošan onome sa slike »Prikazanja Marijina«; prevladava bijela boja koja se susreće i u pozadini nekih slika na otočiću), »Sv., Antun uskrisuje mrtvog oca«, »Žadnja večera« [na kojoj su boje mnogo potamnile). Šteta, da je vrijeme narušilo ove slike, ali ih je bolje održavati i ovako nego da ih obnavlja пеzgrapna ruka, U istoimenoj crkvi pripisujem Kokolji i ove dobro sačuvane slike: Sv, Amitun (olt, pala), Sv. Paskal Ba ylon, i Sv. Ivan Kapistran,. Postoji još njegov autoportret na drvu i portret junaka konta Vicka Bufjovića, oba u Općini. Mislim da od nješa polječe i декоracija kapele i luže u Zmajevićevoj palači, malne posvema propala vladom i mevremenom u napuštenoj i razolkritoj zgradi, kao i dvije grupe [fresko} andjela u peraškoj crkvi Sv. Ivana, ljupkih poza i značajna izraza,

Tripo Kokolja velik je majstor, pa da s pravom smijemo da ubrojimo u niz naših velikana koji na području umjetnosti osvjetlaše lice našemu narodu pred kulturnim svijetom, Jer, mada je naš Peraštanin sljedbenik mletačke škole, talenat mu se ne smije osporiti, kao ni ljubav za rodnu grudu, kojoj Je роklonio malne sve svoje napore, Svakako je osnov besmrtnosti za umjetničku djelatnost u opće-ljudskim vrijednostima, ali iposmatran i pod ovim vidom, dao je naš majstor svoje birano zrno u zdradu opće civilizacije, |

Pavao Butorac.

156