Nova Evropa

Довољно је бацити поглед на ондашње стање и прилике наших обала, па да се уочи чињеница о власти Которског Адмирала. Док је у Заливу вани морска обала стајала под управом државном, унутрашња обала — од Верига до Котора — била је у рукама Которског Адмирала, који је допуштао приватницима да граде своје мандраче и своје гатове. Али та аутономна власт није долазила од Млетака; а није могла долазити ни од неманићске Србије, па ни од Војислављеве Дуклије. Она је једино могла доћи од оне Византије, која је Котору дала тојело Св. Трипуна, те која му је по свој прилици подијелила и поморску аутономију. И кад су Сарацени — у два маха (у ЈХ вијеку) — навалили на Котор, они су то учинили само зато што је тај Град био — царско ратно пристаниште Византије за Јадранско Море.

А. С. Дабиновић. TI

Pučanstvo Kotora bilo je od postanka grada uvijek upućeno da isključivo u trgovini i obrtu traži izvor svoš opstanka, Položen na moru, predstavljao je Kotor u prošlosti, pored susjednmos Dubrovnika, najvažniju vezu izmedju Srednjeg Balkama ı Italije. Trgovci su izvozili sirovine a uvozili industrijske potrepštine. Neki su se predmeti, naravno u ograničenoj mjeri, priredjivali u samom Gradu, li tim dali povoda razvitku obrta. Kao u drugim gradovima, nikoše ı u Kotoru pod konac Srednjeg Vijeka razna strukovna udružemja, »confraternite«, »fratalie«. Stojeći pod nadzorom Crkve, udruženjima Je bila zadaća da, uz vjersku i humanitarnu stramu, zaštite staleške imferese, Sačuvan je spomen o bratovštnama: mornara, kalafata, bačvara, kožara, mesara, šavaca, crevljara, tesara, ı drvodjelaca, Postojali su takodjer obrti: zlatara, kovača, i nožara, ali o kakovoj orgđanizaciji istih nema spomena, Bit će valjada, što su dolaskom Venecije (1420) dotični zanati opali, Najvažnije udruženje bilo je br aКох бЕјпа тогпага,

Pomorstvo Je odvajkada u Kotoru i Boki sačinjavalo važnu granu narodne privrede, Njim su se bavili svi slojevi pučanstva grada i okolice: gradski plemići kao vlasnici brodova i trgovci, ostali kao vlasnici, trgovci, zapovjednici, i mornari, Za izgradnju brodova spominju se još u XIV vijeku brodogradilišta u Perastu i Kotoru, Na potonjem, čija zgrada još postoji, grade se brodovi do 1500 mletačkih stara nosivosti, Veći brodovi kupovali su se u Italiji. Brodovi su plovili redovito po Jadranskom, Crnom, i Sredozemnom Moru, zalazili su takodjer {polovicom XVI vijeka, u Sjeverno More i u Imdiju, Osim trgovine sa Balkanom, prevozili su robu u stranom svijetu iz jedne luke u drugu, kako se je pružala prilika zarade, Plovili su oboružani, jer su česti bili

161