Nova Evropa

Poreklo ı zablude rasizma.

Ogromni značaj, za politički život Evrope i njenu najbližu budučnost, dolaska na vlast u Njemačkoj Hitlera i nacijonalnih socijalista, te brzina sa kojom se šire u svijetu rasističke ideje i ideali, uz radikale reforme državnih ustanova i društvenoga poretka koje nagovještavaju rasisti, prirodno su postavile pitanje rasizma u centar pažnje cjelokupne evropske štampe. O rasizmu se drže dovori, pišu članci, objavljuju knjige u čitavome svijetu, I kod mas je već izašlo dosta napisa i članaka o ovoj temi, Ipak, Hitlerova stranka je i suviše brzo postala džinovskom orgamizacijom, koja broji milijune ljudi i drži u svojim rukama upravu i sudbimu najače države u Srednjoj Evropi, pa nije čudo da svjetska štampa ne uspijeva da prati u stopu munjeviti tok dogadjaja i da na vrijeme prikupi i sredi sva obaviještenja koja od nje traži radoznalost šire javnosti, Mnoga pitanja koja se odnose na rasizam nisu još ni do danas potpuno prečišćema.

Najviše sporova izazvalo je pitanje o idejnome poreklu rasizma. Neki ga traže čak u Starome Vijeku, Svakako, moglo bi se ići Još i mnogo dalje, jer u samoj osnovi rasizma leži nagonski kolektivni egojizam, prirodjem svakoj zajedmici živih bić4, Za mrave je dovoljna razlika u mirisu, da bi ubili došljaka koji zaluta u okolmu njihova mravinjaka, dok psi već vode računa o kulturnim razlikama i o socijalnim prilikama (poznato je, naprimjer, da seoski psi mnogo ogorčenije napadaju na ljude u gradskome odijelu nego na seljake, a da Sradski psi najviše mrze seljake i skitnice). Isti nagon mržnje prema tudjincu imaju i ljudi, ali se tu, zboš bogatstva socijanoga i duhovnoga života i raznovrsnosti ljudskih interes4, stvar jako komplikuje. Čovječanstvo se raspada na bezbroj zajednic4, stvorenih na majrazličnijoj osnovi, te se u zavisnosti od te materijalne ili idejne рофобе na kojoj zajednica počiva bezgranično mijenja ı modificira i sam nagon neprijateljstva prema strancima; ova podloga daje mu pravac 1 cilj, ublažava ga ili zaoštrava, odredjuje forme i oblike koje on prima. Stoša nipošto ne smijemo bacati na istu gomilu sve pojave ove vrste, iako neke od njih izgledaju na prvi pogled dosta slične; treba usredsrediti pažnju baš na onim uzrocima koji taj nagon diferenciraju, Tako, naprimjer, odnosi Špartanaca prema helotima nemaju ništa zajedničko sa rasizmom, jer su i jedni i drugi pripadali istoj rasi, čak istome narodu, a i plemenska razlika izmedju njih nije bila velika; tu imamo tipski slučaj odnosa izmedju pobjedilaca i pobijedjenih, gdje prvi iskorišćuju svoj uspjeh do krajnjih gramica mogućnosti: šaka dorskih došljaka osvojila je znatan dio Peloponeza i oduzela starosjediocima i zemlju i slobodu; potomci njihovi

312