Nova Evropa

пегбодап ројоХај. 5 фе г,гапе memorandum је паškodio stvari za Који se zalaže, Jer Je svesno ili nesvesno umanjio jednu nacijonalnu таnifestaciju...« Sve to Ljotićeva »Otadžbina« {njen je i kurziv)! Da li je tu onda uopšte potrebno da se i dalje utvrdjuje i ističe, koliko je promašila »namera« koju su hteli postići, po vlastitom priznanju, s ovom izjavom G. St, Stanojević i drugovi? .,. Medjutim, ovo su prigovori više načinu i formi izjave, koji bi se nekako još i dali prevideti, ili potisnuti u drugi red, — da je sama izjava opravdana i da ima smisla, U stvari, suprotno je tačno. I mi se opet služimo Ljotićevom »Otadžbinom«, koja nastavlja: »Ostaje pretpostavka: možda su inicijatori memoranduma želeli da se ovom akcijom preporuče i zadobiju izvesne simpatije u srbijanskoj javnosti, pa su i ugledne naučnike i javne radnike rodom iz Vojvodine zamolili da im za proglas daju svoje uslužne potpise. Oni pak, neznajući političku pozadinu ovog memoranduma, potpisali su 6a i neraspitujući se gde će biti eskontovan ,..« Pretpostavka je tačna: u tom grmu leži zec! Neupuštajući se zasada u suštinu stvari: koliko je tačno da se, kako u izjavi stoji, »vodi Javno i tajno živa akcija, da Vojvodina dobije poseban položaj u državi«, kakva je to akcija i u čemu se ona sastoji, i koji su je uzroci izazvali, — to ostavljamo za drugu priliku —, hoćemo ovde samo da utvrdimo, kako je ta akcija — ukoliko ona postoji — prikazana u ovoj »izjavi najuglednijih Vojvodjan&«, i da pokažemo, da je gornja pretpostavka beogradske »Otadžbine« potpuno opravdana.

U nizu manifestacija takozvanoš »prečanskog fronta« »jedno8 pokreta koji se mogao shvatiti kao odisaj nezadovoljstava o kojima se nije од о гасипа«, Како ба је пах“уао детоkratski »Narod« —, javile su se pre tri godine, medju ostalima, i vojvodjanske »punktacije«, Beogradski demokrati izjavili su tada, da su »osnovne pobude tu bile stvarne«, kao što i danas — uvidjajući, da su »raspoloženja u Vojvodini гдајама, 12 тпојшић игтока«, 1 да usled toga postoji tamo »jedno izuzetno nadraženo stanje duhova« (vidi »Narod« od 13. avgusta 1935), — priznaju razna »ogrešenja« koja su dovela do »objektivnih« i »subjektivnih« nezadovoljstava, te izjavljuju, da je »država kao celina dužna da vodi brigu o svemu tome, naporedo sa brigom da u njoj jedna od najnaprednijih i ekonomski najrazvijenijih oblasti dobije položaj koji odgovara njenim potrebama«, I u poznatom pismu G. Lj, Davidovića Vojvodjanima (povodom konferencije i delegacije svog vojvodjanskog dela), šefovi i predstavnici udružene opozicije kažu, da »shvaćaju pobude koje su pokrenule ovu akciju Jednog dela Vojvodjan4, ı smatraju da Vojvodina, kao jedna od privredno i kulturno najrazvijenijih pokrajin& sa razlogom traži pravo svoje samoupravne reči u

53