Nova Evropa

Muzički pregled. Sovjetska glazba. (Režuliaki boljševičkih nastojanjad.}

Boljševici su, nakon socijalizacije materijalnih bla64, odmah i odlučno pristupili i socijalizaciji duhovnih vrijednosti, uzimajući cjelokupni umjetnički život ogromne Rusije u svoje ruke. 1 nesamo život umjetnika nego i njihovo stvaranje родутбја је Stranka {a s njom i Vlada) svom najstrožijem nadzoru i vodjstvu, Uslijed koncentracije u vladinim rukama svih sredstava nadzora i prinude, ovaj je plan mogao biti potpuno ostvaren, sa formalnovanjske strane, Pogotovo je Komunistička Stranka dobro shvatila ođromnu i dosada još neiskorišćenu društveno-političku зпаби 1 чјоби dlazbe za svoje stranačke interese. Njeni grubopraktični planovi bili su viešto zavijani dizdavim riječima O iemeljnim reformama glazbe, i to nesamo njenih zadać4, ciljeva, ı metod, nego i same njene suštine, Stranka je dobro računala, da dlazba daje odlično sredstvo za propagandu tudjih ideja ı misli, a da ujedno oslabljuje volju, odvraća misli i osjećaje od sitnih svakidanjih brig4, prenoseći ih u slere vanživotnih preživljavanja, te time pruža mogućnost pretvaranja eventualnih aktivnih učesnika u uličnim demonstracijama u pasivne uživaoce kazališno-koncertnih priredaba po zatvorenim zgradama; i, konačno, da razvitak glazbe — kao i uopće umjetnosti — daje sve spoljne znakove mirna i zadovoljna života,

Postavivši sebi tačno odredjenu svrhu sovjetizacije glazbe, boljševici ipak nisu našli spočetka najbolji put za. njeno ostvarenje, Na brojnim i bučnim konferencijama, u vatrenim sporovima, izradjivani su najrazličitiji planovi, u kojima je vladao potpun kaos, Jedni su htjeli podići samosvijest mase, izazvati u njoj volju k samostalnom stvaranju, probuditi njene zaspale sile; drugi su opet željeli iskoristiti znanje i iskustvo stare inteligencije, te je ponukati na rad u korist Revolucije, i t. d.. Ovi planovi su tako za svoje ostvarenje tražili mnoge godine, iako su svi bili medjusobno čvrsto povezani oštrom mržnjom k prošlosti, te ubedjenjem o neophodnoj potrebi temeljnog rušenja staroga, Ali ovaj radikalizam muzičkih krugova, toliko tipičan za rusku inteligenciju, u svojoj suštini duhovno-anarhičnu, nije izazvao oduševljenje širokih slojeva, kojima su ova ekstremna umjetničko-glazbena nastojanja bila sasvim tudja, te koji su tražili njima pristupačnu i blisku tradicijonalno-realističku glazbu, Komplicirane teorije i djela »revolucijonarne« škole svidjali su se samo malobrojnim revolucijonarno-snobističkim inteligentima ili beznačelnim umjetnicima, koji svoje bučne estetske manifeste proizvode više iz opozicije i iz prkosa prema općim ukusima, U

179