Nova Evropa

Ali, bilo je i ozbiljnih veoma interesantnih pokušaja геђогmiranja opere, koja je odista jedna od najkonvencijonalnijih vrst& kazališne umjetnosti. Doduše, prva traženja izlaza iz nje nalazimo još mnogo prije boljševičke revolucije, Da spomenemo samo »Muzičku dramu« {>Muzykaljnaja Drama«) — posebno kazalište, koje je 1911 osnovano u Petrogradu sa naročitom svrhom odlučne borbe protivu opernih šablona, Medju sovjetskim radnicima u ovom pravcu prvo mjesio pripada mladom talentiranom reditelju i teoretičaru S. E. Radlovu, koji je tek poslije Revolucije prišao kazalištu, lako i on stoji na »sovjetskoj platformi«, ipak se skoro isključivo rukovodi umjetničkim interesima, On hoće da oživi već sasvim umrtvljenu scensku formu, tražeći od prave revolucijonarne opere: 1) da joj predmet bude »vrijedan, velik, i punokrvan«, koji bi samom djelu dao snagu ı napetost prave drame, 2) tekst — »lakoničan, ne maglovit«, koji bi tačno, kratko i jasno izražavao dramsku situaciju, neudubljujući se odviše u dosadna rezonovanja i ljubavna izlijevanja, Dobro cijeneći sve strane kompliciranog scensko8 aparata, on ipak na prvo mjesto stavlja glumca, sileći operne pjevače nesamo da pjevaju već i da бите, Озођио је zanimljiva njegova čuvena inscenacija »Borisa Godunova« {1928), u kojoj je otkrio i u potpuno novoj svjetlosti pokazao sve dubine ove potresno-denijalne narodne muzičke drame.

Nastavljajući u ovom pravcu, boljševici su svom žestinom napali i na operna libreta, koja uistinu prelaze često sve granice razumljive kazališne konvencijonalnosti, te se katkada pretvaraju u pravo izrugavanje zdravome smislu. Od opere su sada tražili: 1) da bude bliska i razumljiva narodu svojim sadržajem i idejama; 2) da sam narod bude u središtu radnje, poslavši nječovim gdlavnim junakom; 3) da se predmet približi savremenosti sa svom kompliciranošću njenih problema. Kratko vrijeme što da je sovjetska Vlada ostavljala za ostvarenje svih svojih zahtjeva, bilo je razlogom, da su natječaji za pravu i bolju sovjetsko-komunističku operu {povodom godišnjice Oktobarske Revo|иеђе, и бофтата 1927 i 1932) dali najtužnije rezultate, i kvantitativno i kvalitativno, Natječajni odbor pozivao je glazbenike »na borbu za nove forme glazbene misli, za materijalizam i za dijalektiku glazbe, za magnitostroj umjetnosti«, te -— prema natječajnim uslovima — svaki predloženi komad »mora da izrazi najnaprednije ideje našega doba, — ideje diktature proletarijata i raspoloženja socijalističkos društva«, Naravno da ovake zahtjeve nije mogao zadovoljiti ni najmarksističkije raspoloženi muzičar: nijedno djelo nije dobilo nagrade! Slabi su bili nesamo sama glazba već i libreta, koja — uprkos svojih efektnih komunističkih sižeja — nisu odgovarala ni najprimitivnijim zahtjevima ukusa, literarnosti, i teatralnosti, Ali je kaotični rad prvih godina boljševičkogš vladanja postepeno ipak doveden u sistem, te

181