Nova Evropa

tako visokom stepenu bila je i inscenacija i izvedba operete po Aristolanu »Lisistrata«, čijem je malouspješnom tekstu D. Smolina, uostalom, potpuno odgovarala slaba glazba R. M. Glijera. Ali se ovaj Studio, iako se uglavnom rukovodio svojim vlastitim umjetničkim interesima i planovima, ipak morao da odazove ako ne pitanjima savremenosti a ono zahtjevima Vlade, pa je u tom smislu izvedena iz temelja preradjene opere »Karmen«: Konstantin Lipskerov, pjesnik, ostavivši Bizetovu glazbu potpuno netaknutom, približio je tekst savremenosti, unesavši snažne političko-socijalne akcente i crte, te i sam naslov promijenivši u: »Каттеп 1 уојтк«!...

Sve u svemu, sovjetska opera, uzevši tek savremene sižeje, u pogšledu dlazbe išla je starim putevima, ponavljajući, a katkada i povećavajući, sve mane buržoaske umjetnosti, Poneki dlazbenici upuštali su se u svakojake fantastične eksperimente, da bi pokrili svoje umjetničko siromaštvo. Pa kako u operi i kazalištu, tako je pokušaj sovjetizacije glazbe (uvlačenje бјахђе u službu Oktobarske Revolucije) imao slabe rezultate i u svim drugim oblastima i vrstama glazbe, koja — poput poezije — fino i neposredno odsijeva misli ı osjećaje {osobito ove posljednje) svoga autora, dok na spoljne činjenice života, osobito socijalnopolitičko8, reašira veoma neodredjeno. Svjetska glazba svih vjekova i svih naroda ne zna, možda, ni za jedno umjetnički besprikorno djelo koje bi bilo stvoreno u dimu i plamenu revolucijonarnih oluja i potresa; ni velika Francuska Revolucija, koja dosada služi za uzor svih političko-državnih prevratAa, ne može pokazati ni jedno takovo djelo (s izuzetkom »Marseljeze«, u kojoj ipak emocija pokriva estetiku). Unatoč svemogšućim vladinim mjerama i naredbama, dosada još nije stvorena ni prava sovjetska himna, koja bi mogla zamijeniti muzički bezbojnu »Internacijonalu«: od bezbroja na poseban natječaj stiglih ајеја, nijedno nije izabrano! {Tu možemo spomenuti jedino umjetnički korektnu, ali politički slabu, kompoziciju starog, poznatoS još prije Revolucije crkvenog kompozitora Kastalskog, koji je dao uspjelu preradu »Internacijonale«, povezavši je u jednu cjelinu sa popularnom »Dubinuškom« — »EJ, uhnjem«.) Komunistička Stranka je svom svojom snagom pomagala nastoJanja Vlade u provodjenju njezinih neostvarivih planova, pa je karakterističan naročito rad Ramp-a (Ruska Asocijacija Muzičara Proletera), koji je počeo sa ponosnim ciljem: stvoriti na ruševinama buržoaske umjetnosti novu sovjetsko-proletersku glazbu, a svršio brigom o čišćenju repertoara popularnih koncerata za široke mase, zavodeći nova muzička djela podesna za stranačko-političku propagandu. Ali ni ovaj skromni cilj nije mogao postignuti, jer široke mase, prezasićene preobilnom i neprekidnom propagandom svih vrsta i oblika, htjele su barem u glazbi naći zaborava od nevolja svakidašnjeg života, Pravi ukus

184