Nova Evropa

nalaze obično i neki svoj račun, Ti posrednici drže gotovo sve organizacije po malim mjestima pomažući se tradicijama, imenima vodja i velikih pokrovitelja, i paradama i ceremonijama; a sve te njihove organizacije, oglašene velikim zvonima i talambasima u štampi i na ulici, velike su, lijepe, i šarene samo izdaleka, dok su izbliza sitne, malene, i obično stoje na ledjima samo po jednog čovjeka. I kad tog pojedinca nestane, nestane i organizacije, ili još živi samo na papiru. Svoje su vrste vjerske orđanizacije. Po mišljenju njihovih poglavic4, vjerske su organizacije vječne i nepromjenljive, One su doista najstalnije, Ali se dosta brzo mijenja i saznanje i vjersko raspoloženje naroda, pa jedva da se i ove »vječne« organizacije sačuvaju od velikih potresa, A šta će ih nadomjestiti, veliko je pitanje,

O političkim organizacijama, skoro da ne bi trebalo trošiti riječi, Svi znamo šta je i kako je. Sve su one u previranju i sve traže nekakve nove pravce, a ne mogu ih nikako da nadju. Naša politička arena liči pomalo na cirkus, a politički vodji na komedijaše koji hodaju i па glavi i na nogama, okreću se publici sa svake strane i uvijek sa novim programom: i veliki su Jugosloveni, i Veliki Srbi i Veliki Hrvati, i samo Slovenci i samo Muslimani; i marksisti su i kapitalisti; i seljaci i gospoda; i demokrati i aristokrati, i republikancı i monarhisti; ı centralisti i federalisti; i sve su što možete zamisliti, — kako ih vjetar i interes ponese, U pravilu, počinju kao socijalisti, a gdje će završiti — niko ne zna,

U takvoj sredini treba naša država, i njezine (i samoupravne) organizacije i ustanove da cvate i napreduju. Kako one, ovake kake su danas, da se okarakterišu, po radu i razvitku? Banalno je više pisati o aferama, protekcijonaštvu i partizanstvu; to je prosta, svakodnevna zabava naše publike u štampi, po zborovima, i u običnom razdovoru, A kao iz hiljadu-i-jedne noći idu pripovjetke o našoj administraciji, o našem računovodstvu i mjesnim kontrolama, čiji rad graniči sabotažom na zakonu osnovanom, Poslovična je neekspeditivnost državne uprave u svim poslovima: sve se odgadja do sutra, pa stranci pišu već knjige u našoj zemlji kao o državi »Sutra«, I zakonodavstvo nam se razvija prema tomu: napravili smo kroz sedamnaest godin4 čitava brda zakon4, uredaba i pravilnik4, i sve ih dalje umnožavamo, a skoro ništa nijesmo do kraja riješili ni ustalili; danas ima već toliko zakonskih propis4 da niko više ne zna koji vrijede a koji ne vrijede! Stalno stvaramo nove situacije, stalno rješavamo, organizujemo i uredjujemo, a skoro ništa nijesmo svršili, Sve nam je vječno u diskusiji: i narod {srpski, hrvatski, slovenački, i jugoslovenski), i država {»jedinstvena«, »centralisana« — »decentralisana«, »dekoncentrisana«, »federativna«), i samouprave (zemaljske, okružne, županijske, oblasne, bano-

283