Nova Evropa

pali u inostranstvu. Svi su bili strašno razdraženi i oštrim ispadima protiv režima u Rusiji potkopali su uticaj Starorusa medju galičkom intelektualnom omladinom, koja je dotle težila opšteruskoj kulturi i služila se ruskim književnim jezikom. Sad je školovana omladina počela da u Ruskoj Vladi gleda oličenje azijatskog despotizma i najvećeg neprijatelja maloruskog naroda, i prišla je Ukrajincima kao jedinim braniocima svoje macijonalnosti. Tako je došlo, u toku Osamdesetih Godin4, i do nadmoćnosti Ukrajinske Stranke medju galičkom inteligencijom, pa i do javnog odricanja (1890) od pravoslavne vere, Rusije, ruskih tradicija, ı ruskog imena, ukrajinskih deputata u galičkoj Skupštini.

Doile je ukrajinstvo služilo Austriji samo za unutrašnje odnose, ali kad je (1894) potpisana vojna konvencija izmedju Francuske i Rusije, te počelo da ozbiljnije miriše na rat, Beč je odlučio da ga iskoristi i u spoljnoj politici, za slabljenje Rusije. Zato je trebalo izvesti reorganizaciju ukrajinstva, pa nenašavši zgodno lice u Galiciji, bečki agenti potražili su po Rusiji i našli ga u Mihajlu Gruševskome. On je otišao (1894) u Austriju, dobio mesto profesora ma Univerzitetu u Lavovu, a uz to puno novaca za vodjenje ukrajinske akcije. Izbor je bio srećan za Austriju, Jer je ovaj čovek imao veliki talenat i mnogo znamja, uz ogromnu energiju ı sasvim izvanrednu sposobnost za rad: ulio je u galičko ukrajinstvo nov Život, našao i nadahnuo vredne saradnike, razvio i usavršio ukrajinsku ideologiju, i dao ukrajinstvu definitivni oblik koji ono danas ima. Prilikom jednog susreta (1906), Gruševski mi je rekao: »Ako hoćemo da stvorimo ukrajinsku kulturu, moramo podići kineski zid izmedju Ukrajine i Rusije«. Kako smo baš išli kijevskim ulicama, na više mesta sretali smo velikoruske mpečalbare, koji svake godine, kad nastane sezona gradjevinskih ı poljskih radova, dolaze — organizovani u zadruge — iz pasivnih krajeva Velike Rusije zbog zarade i kruha, radeći tako na podizanju i polepšavanju Kijeva. Stoga sam, osmehujući se, zapitao Gruševskog: »Zar nećete puštati ovamo ni velikoruske zidare i drvodelje?« — »Ni njih!« prekinuo me je kratko Gruševski. Bilo je dakle jasno, da ovi Ukrajinci ne mrze samo carski režim i reakcijonarnu vladu, nego i sam ruski narod, čak do najsiromašnijeg radnika u njemu; mrze ı samu rusku kulturu, i to baš zbog njezine veličine i privlačnosti, te ne traže samo ukidanje političkog jedinstva Rusije nego i svih kulturnih veza izmedju Malorusa ı Velikorusa uopšte.

117