Nova Evropa

Uloga Bosne u Judoslaviji, i Muslimana u Bosni.

(Povodom smrti Dra. Mehmeda Spaha.)

Jugoslovenska Muslimanska Organizacija pojavila se wu prvoj polovici 1919 godine, kao političko organizovani predstavnik muslimana Bosne i Hercegovine. Ona nije djelo ni Maglajlića ni Spaha. Okupljanje muslimana u J.M.O. istorijski je slijed zbivanja na ovom raskošnom terenu negdje od IX vijeka pa do jučer, i danas. Muslimani su silom prilika ostali jedini vjerni predstavnici bosanstva, dok su se katolički Hrvati sve to jače odbijali prema svojoj matici u Zagrebu, a pravoslavni Srbi sve to više stiskali uz Beograd. Ako nadodamo, da je Zagreb imao mačiti Zapad, a Beograd Istok, iada će nam postati pristupačnije shvatanju: zašto ova treća narodna skupina nije mogla ni jedne ni druge do kraja slijediti. Ni pravoslavni Vizant — kao duhovno-kulturna pojava — ni katolički Zapad nije odgovarao duhovnoj konstrukciji muslimanskog svijeta, a još manje njegovu materijalnom prilagodjenju.

Skoro pwnu hiljadu godina možemo pratiti u širokim crtama ovaj razvoj, koji je na koncu šljubio muslimanstvo sa bosanstvom. Nakon puna dva vijeka otimanja o vlast izmedju hrvatskih kraћеха а srpskih knezova, te vizantijskih imperatora, pojavljuje se (1154) magnus banus Borić, kao gospodar Bosne. Tako će irajati do Kulina-bana sve to veće i uspješnije otimanje sebe od susjeda i od suverenosti ugarsko-hrvatskih kraljeva, dok se Stjepan Tvrtko ne proglasi (1337) za kralja Bosne. Već je on proširio svoju vlast iz centralne Bosne, do Une i Krke na zapadu, a do Drine i Bojane ma istoku. Sa zadnjim Stjepanom Tomažševićem devet će se vladara u deset puta izmijeniti na kraljevskom prijestolju. Codine 1463 bosansko kraljevstvo dovršilo je svoj istorijski hod; tada već nije bilo više ni hrvatske ni srpske države. Ovu središnju jugoslovensku državnu samostalnost presjekao je proslavljeni vojskovodja Mahmut-Hrvat paša. Ali je predugo trajala bosanska državna ideja — od Borića do Stjepana Tomaševića puna tri vijeka — a da bi se sa turskim nadiranjem u ove naše krajeve mogla ugasiti i državna misao: zato će se ona ispoljavati na svakom koraku, i u svakoj manifestaciji Javnog života, i za vremena uprave paš4, beglerbeg3 i valija, sve do predaje ovih krajeva Austrougarskoj Monarhiji (1878). To se

266