Nova Evropa

Naprotiv, zašto smo mi oduvek verovali, i zašto još uvek verujemo u ideju narodnog jedinstva, u srbohrvatstvo; i koji nas objekitivni momenti pri tome vode? Mi smo o tome često pisali i raspravljali: pa pre nego što još koju o tome kažemo, neka nam dozvoli Dr, Mile Buadak, da našu tezu pokušamo demonstrirati ukratko па njemu samome.

G. Mile Budak je, kako je pomato i široj javnosti, odličan pisac, jedan od najboljih pripovedačia na našem (smem li bar ovde upotrebiti tu reč?) hrvatskosrpskom jeziku. Medju njegove pozitivne pripovedačke osobine spada mjegovo razvijeno osećanje za sve što je патодпо, te njegova ljubav za rodnu grudu, usled čega naročito uspeva u slikanju i reprodukovanju karaktera i mentaliteta ljudi svog užeg zavičaja, Like, čijim jezgrovitim jezikom i rečnikom savršeno vlada. Tu skoro, pre godinu-dve dana, izdala je Matica Hrvatska njegov lički roman »Ognjište«. Mi smo imali u rukama i, mažalost, samo prelistali, prvu knjigu (ima ih četiri!); ali smo slušali sa raznih strana vrlo pohvalna mišljenja o ovome romanu, koja potvrdjuju i učvršćuju sud o vrednosti Mile Budaka kao pisca, osobito kao pripovedača svoje uže domovine (»Heimatskunst«), a poimence svoje Like. Svi medjutim znamo, da u Lici žive — jedni uz druge, i jedni s drugima, izmežšami često da ih ni majučeniji elnograf ili emolog пе bi razlikovao, — i Hrvati i Srbi, baš kao i m Slavoniji, pa i u Bosni i Hercegovini. Oni koji su nama govorili o novome romanu Mile Budaka bili su — ukoliko smo to i sami mogli znati — i jedni i drugi, ı Srbi ı Hrvati: svi oni, čitajući ga, podjednako uživaju i oduševljavaju se njime. Pitamo mi sad G. Milu Budaka: čime se to daje objasniti? Je li to samo opšta lkmjiževna vrednost dela, koja daje imternacijonalnu popularnost i Danteu, Šekspiru, Geteu, Puškinu? — Verovatno da ima i toga; ali zacelo neće niko reći, da se time objašnjenje iscrpljuje. Ili je, možda, isti jezik, kojim svi li čitaoci i sami govore? Tu smo svakako bliže suštini stvari, jer dsti jezik združuje i spaja, ı lakše je razumeti onoga koji govori istim jezikom. Ali, ni to mije sve; ima pisaca koji pišu istim jezikom, pa ih ne razume lako, ili bar ne voli podjednako, ni svaki Srbin ni svaki Hrvat. Možda ćemo se pravome stanju stvari najviše približiti ako u ovom slučaju kažemo, da se Mile Budak (Као pripovedač svidja čitaocu zato što je »pogodio u Žicu«, i to u istu narodnu žicu, i za Hrvata i za Srbina, a pogotovo za Srbina i Hrvata iz Like. Pa da li onda grešimo ako te Hrvate

257