Nova Evropa

Staljin se pohvalio na kongresu Stranke, da ruska poljoprivreda, koja je prije Revolucije davala gradu 269%/o svoje žetve, sada daje 40%; on vidi u tome uspjeh krupne državne proizvodnje. Taj uspjeh još je veći ako dodamo, da je poljoprivreda a doba МЕР-а (1920/27) davala gradu tek 13,3%/o svoje proizvodnje (»Pravda« od 2. Juna 1928). Kad ove procente prevedemo па ipćerazumljivi jezik hljeba, dobijamo ovu sliku:

žetva (u milijonima Kkvintala):

od toga van sela: ostalo u selu:

1913: 801,0 26 ,% 208,05 14 % 593,0

1926/27: 780,0 13,3% 108,1 86,7% 676,9

1933—38 (ргозјебпо): 945,0 40,0% 378,0 60,0% 567,0 Када bi povećanje izvoza žita iz sela odgovaralo — m izvjesnoj proporciji — povećanju same proizvodnje, onda bi procemti Sta-

ljina omačavali meosporni uspjeh: ali brojke iz gornje tablice jasno govore, da se je izvoz povećao, u prvom: redu i u najvećoj mjeri, redukcijom potrošnje u samome selu! Naravno, ova je redukeija potrošnje hljeba u selu mogla mastati samo mprisilnim mačinom: s pomoću rekvizicija, obaveznog izručivanja žita državi uz niske cijene. A. zar to onda me znači, da Staljin samo ponavlja u povećanom opsegu — lozinku starog carskog ministra Vimogradova: »Nećemo jesti do sita, ali ćemo dzvoziti!«... Naravmo, ne Vimogradov i Staljin, već seljaci, mužici i kolhomici!... Nakon dviju »pjatiljetaka«, danas mu ruskom selu, za vlastitu potrošnju, ostaje na 110 milijon4 kvintala žita manje, — to govore Staljinove brojke; jer, prema popisu stanovništva, na selu živi damas (1939) gotovo isto Токо stanovništva koliko ı 1926.

Koje dakle čudo, da u takovim prilikama парејозр одпова izmedju vlasti i seljaštva ostaje ista. Nedavno, (28. maja o. g.), to je potvrdio i dekret »O mjerama za čuvanje društvene zemlje 'kolhoza od rasparčavanja«, polpisan od Staljina i Molotova, Кој naredjuje: a) oduzimanje od kolhomnika jednog dijela zemlje, koja im je bila data za lično iskorišćavanje (jer su si prisvojili preko dozvoljene monmme od 1/> hektara na porodicu); b) prisilno mprebacivanje jedmog dijela kolhoznik4, uglavnom siromašnijih, u fabrike, ma nekvalifikovan iposao, i na Daleki Istok, za kolonizaciju. To za seljake. A što se tiče radništva i radmičkih рјаба, to ima već deset godin4, upravo od početka Prve Pjatiljetke, da su sovjetski sindikati i statistički uredi prestali da objavljuju kretanje stv a rne radničke nadnice!...

376