Nova Evropa

Kao što se vidi, ove su brojke porame: one pokazuju, da je stvarna nadnica ruskog radnika skoro četiri puta manja od stvarne nadmice emgleskog radnika, tri puta mamja nego francuskog radmika, a da predstavlja tek polovicu stvame nadnice poljskog ili lotiškog radnika! Sa gledišta ekonomske nauke, to doduše nije nikakovo запеnadjenje: prvobitna akumulacija dobara stvara se uvijek ma gladi i kostima maloga naroda. Za Englesku je to pokazao još Marks (u svom »Kapitalu«). Radni narod plaća račun progresa svojom krviju, svojim znojem . . .

Prema onom što smo već dosad rekli i vidjeli, stvarna nadmica sovjetskog radnika u doba »pjatiljetaka« pala je, dok je pred tim, na vrhuncu NE.P-a (1926/27) ona dostigla bila »predratni nivo, i. J. nivO carske Rusije. Prema tome, stvama radnička nadnica u Rusiji danas niža je nego što je bila pod carskim režimom. Kogod je bio u Rusiji i došao u bliži dodir sa radnicima, o tome se je lako i sam mogao uvjeriti. Da. bi se pak moglo sve to lakše razumjeti treba imati na umu još i neke druge činjenice: a) nesamo da radnik nego i nova vladajuća klasa, u današnjoj Rusiji zaradjuje manje, t. j. birokracija, mada ova živi pet, a neki dijelovi možda i ideset puta bolje nego radnici i seljaci; b) stara vladajuća КТава trošila je velik dio narodnog dohotka meproduktivno, dok damas narod уза: да опо što mu зе od ustiju otima ide ipak uglavnom ma produktivne ciljeve: ma fabrike, mašine, škole, i t. d. (»Mi stradamo, ali će možda našoj djeci biti boljeć...); c) imdividualna stvarna nadnica je vrlo niska, no — ukoliko nema besposlice — svi odrasli članovi porodice rade, pa tako porodična zarada ipak me zaostaje toliko iza evropske zarada ikao individualna; d) ogromma privredna i tehnička revolucija, koja i sad još vlada u Rusiji, kao i čitav socijalno-politički prevrat za ovo dvadeset godin4, donijeli su sa sobom da m svakoj porodici ima bar neko ko se podigao na više (u kvalificirane radmike, u majstore, tehničare, pa često i u funkcijonere, admimistratore i t. d.), dok je od mladjih poneko otišao ma školovanje, te postao inžinjerom, liječnikom., profesorom, oficirem, avijatičarem, ili barem. traktomistom, brigadirem, i t. d.. Nema u svijetu danas druge zemlje gdje se prave tako sjajne i tako brze karijere kao u Sovjetakoj Rusiji. Dabogme, sve na račun one velike mase koja ostaje na dnu. Ali, taj radni narod je dopustio da se njegovim itrudom i mznojem sagrade guganti Pjatiljetke; pa kad oni budu sagradjeni, on će — vjerojatno — potražiti i svoje pravo da mčestvuje u dskorišćenju toga bogatstva.

Ante Gilaga.

378