Nova Evropa
medjunarodnim odnosima. Italija je u Milanu jasno dala na znanje, da joj je potrebno za punu vojničku spremu ·još tri godine; a Njemačka je nato predložila čak četiri do pet godina! Osim toga, Njemačka je obećala da neće pokretati nikakva pitanja koja bi mogla izazvati poteškoće; a napose je za Poljsko Pitanje izjavila, da će se riješiti diplomatskim putem. Tako je došlo do Berlinskog Pakta (22. maja), koji je imao jedino da uspostavi ravnotežu prema Britansko-francuskom Savezu. Vojničke garancije zapadnih velesila Poljskoj u Rimu su, doduše, odmah shvaćene vrlo ozbiljno, pa je Duče i upozorio Britanskog Ambasadora, da je opasno — ovakom bezuvjetnom garancijom — staviti mir u Evropi u potpunu zavisnost od Poljske Vlade. Ali, kad se u ljetu odnos sa Poljskom sve više pogoršavao, usprkos ranijih njemačkih uvjeravanj4, te kad su Talijani vidjeli da Nijemci opasno preduhitruju stvari, predložili su sastanak u Salcburgu (koji je održan izmedju 11. i 13. avgusta), da se spase mir. Ovaj sastanak bio je neobično dramatski, i po Rimu se još i danas pričaju mnoge pojedinosti, koje se djelomično i službeno potvrdjuju. O tome sastanku nije uopće izdan komunike, jer je tu počelo razmimoilaženje izmedju dviju dotada u svemu složnih savezničkih sila. Grof Ćano je predložio bio zajedničku izjavu: da se sva goruća pitanja mogu još uvijek riješiti mirnim, diplomatskim, putem; ali su to Nijemci odbili izjavljujući, da je prekasno, jer da je Poljska dala već dovoljno dokaza svoje slabe volje. Talijanski Ministar Spoljnih Poslova insistirao je i dalje na mirnom riješenju spora u punoj saglasnosti s usmenim dogovorom u Milanu. Nijemci su svakako namjeravali lokalizirati spor; ali kako, s obzirom na englesko-francuske garancije? Oni, dabogme, u te garancije nisu vjerovali; i to medju prvima glavom sim Ribentrop. Kad mu je grof Ćano predočio, da će se iz toga napadaja da razvije nov svjetski rat, odgovorio mu je von Ribentrop oštro, da on stanovište Velike Britanije zna bolje, jer je bio njemački ambasador u Гопдопи!...
Odista, svi mjerodavni krugovi u Njemačkoj bili su uvjereni, bilo da će Poljska kapitulirati, bilo da će Saveznici iznevjeriti, pa da će Njemačka u lokalnom ratu lako obračunati s Poljskom. I zbog te osnovne zablude, oni su ušli u
23