Nova Evropa

dozemlja mogu njegova sloboda, njegovo pravo na Život, mogućnost rada i napretka, svaki čas onemogućiti ili staviti u ozbiljnu opasnost, po volji velesile koja nije sredozemska«. Na ovaj način pravdalo se, pored prirodnih aspiracij4, stupanje Italije u rat. Nedjeljno izdanje oficijoznog glasnika »Voce ditalia« komentiralo je, uoči rata, ovaj drugi izvještaj ovako: »Saveznici su nastavili protiv Italije pravi bijeli rat davljenja, da bi joj uzeli političku i ekonomsku slobodu; odnosno, pokušali su da je pobijede bez opasnosti pravoga rata. Stavili su ruke i na Jadran, u krug neposrednih talijanskih interes4, u direktne odnose izmedju Italije i Albanije. Izvršili su napadaj i na slobodne veze Italije s njezinim vlastitim Imperijem, da bi ju ometali u njezinim životnim privrednim vezama...«

U svom milanskom govoru, grof Ćano je ponovno naglasio talijanske prirodne aspiracije kao ratne ciljeve: ali i ovaj put općenito, kao i prije toga u parlamentu. Medjutim, intervencijonistička propaganda u štampi i preko letaka dovoljno je jasno odredila te revindikacije, koje možemo podijeliti na tri dijela: 1) nacijonalnogš značaja (Nica, Šavoja, Korzika, Malta); 2) kolonijalnog značaja (Tunis, Džibuti, s abesinskom željeznicom); i 3) medjunarodnog značaja (Gibraltar, Suec). Što se tiče nacijonalnih revindikacija, to neće biti teško dokazati talijanski značaj otok4 i pokrajina o kojima je riječ; ali, koliko ima još u Evropi pokrajin4 i cijelih kulturnih narod4 kojima vladaju tudjinci?” Tako je još francuska monarhija (prije svog pada) osvojila Korziku, tobože zbog uspostave mira ı reda, koji više nije bila u stanju da održi već oslabljena republika Gjenova; otada su Talijani stalno smatrali opasnim korzikanski »bodež« u francuskim rukama, budući da je i jedan francuski ministar mornarice izjavio, da ovaj otok služi ха гапјауапје srca Italije. Nezadovoljni Napoleonovom okupacijom, Maltežani su zamolili za pomoć kralja Dviju ŠSicilija, u čije ime su privremeno zaposjeli otok njegovi saveznici, Englezi, mada je i sam Nelson priznao da ona pripada Sicilijanskom Kralju. U nauci o jeziku, nije nimalo sporno, da su korzikanski ı malteški jezik pravi talijanski dijalekti. Ali je, na drugoj strani, istina, da su Francuzi imali više uspjeha sa duhovnim osvajanjem Korzike, nego li Englezi s istom zadaćom na Malti. O kolonijalnim revindikacijama govorili smo u Dpro-

206