Nova Evropa

Lanac ruskog strateškog osiguranja — од Вашског Mora do ušća Dunava — bio je zaključen: ali su svi znaci govorili, da se sovjetski dinamizam priprema:i ma krupnije zadaće, koje bi mogle zadreti i u druge, otvorene i akutne, probleme na Balkanu. Zbog toga je bilo u interesu osi, da ona potakne što skorije rješenje glavnih pitanj4, i to sporazumom medju samim zainteresiranim državama. Tako је došlo do konferencija u Minhenu, Salcburgu, i Rimu, gdje je savjetovano Madžarskoj, Rumuniji, i Bugarskoj, da budu umjerene; ali je sporazum morao ipak biti predvidjen tek po cijenu teških teritorijalnih žrtava od strane Rumunije, kojoj je preporučeno, da se što prije odluči. Nakon potpune dezorijentacije i medjusobnih dogovor4, smatrali su u Bukareštu da je ponajbolje osloniti se na Njemačku pred pretjeranim zahtjevima naročito madžarskog revizijonizma. Madžari, postavivši se na stanovište ugarskog državnog prava »krune Sv. Stjepana«, tražili su ništa manje nego cijeli Erdelj, u kojemu živi — doduše izmiješano. sa milijun-ičetvrt Madžara — više nego tri milijuna Rumun4 i pola milijuna njemačkih Sas4. Pravedna etnička dioba ove zemlje uopće Je nemoguća. Tu može donekle da pomogne samo zamjena stanovništva. Po nekim vijestima, zadovoljili bi se sada Madžari i sa linijom Maroš-Samoš, što znači po prilici pola Erdelja, mada etnički i tu stvari ne stoje ništa bolje nego na cijeloj teritoriji. Već bečkom arbitražom dobila je ranije Madžarska oko pola milijuna Slovak4; a poslije propasti Češkoslovačke prisajedinila je sebi i čistu ukrajinsku pokrajinu, takozvanu »Podkarpatsku Rusiju«, s maloruskim pučanstvom. A kako je Rumunija za Njemačku od prvorazredne važnosti u privrednom pogledu, nemoguće je zamisliti, da bi u interesu država osovine bila jedna sasvim oslabljena Rumunija. Zato se tako brzo ne može očekivati rumunskomadžarski sporazum, čije će riješenje zadati svakako još dosta muke svima koji dolaze u obzir.

Sa Bugarskom je spor mogao biti mnogo lakše riješen. U južnoj Dobrudži živi jaka bugarska većina, pored lijepog broja Rumuna i Turaka. Tu pokrajinu izgubila je Bugarska Bukareštanskim Mirom (poslije Drugog Balkanskog Rata). Za Rumune je to najmanja žrtva, a rješavajući spor s Bugarskom, ostaje im kao posljednji »vjerovnik« Madžarska, čije zahtjeve osjećaju kao najpretjeranije i najnepravednije.

253