Nova Evropa

držanja Rumunije i Grčke; propao ionako skromni Balkanski Sporazum, stvoren radi čuvanja medjubalkanskih granicša. Uostalom, bez Bugarske bio je taj Sporazum oduvijek na slabim nogama, a od priključka Albanije Fašističkom Imperiju ušla je čitava ta organizacija u tešku krizu.

Dok je trajao munjeviti rat na sjeveru i zapadu, od aprila do juna, koji je perijod završen francuskom kapitulacijom, balkanska pitanja potisnuta su u pozadinu. U Berlinu je naglašavana uloga jugoistoka uvijek samo u vezi sa snabdjevanjem životnim namirnicama i sirovinama, jer je to bilo važnije od izazivanja bilo kakovih napetosti na tom području ili osvajanja pokrajina. Privredni sporazumi s Rusijom imaju doduše svoj pun značaj, ali se njihov tempo odredjuje prije svega u Moskvi; a na Sovjetski Savez teško je vršiti pritisak. Stoša je, nakon stupanja Italije u rat i nakon što je britanska blokada. dobila kontinentalno značenje, privredna važnost jugoistoka naročito porasla. A kad se, poslije francuske kapitulacije, moglo pretpostaviti, da se. velesile osi spremaju za konačni obračun s Velikom Britanijom, vladalo je opće uvjerenje, da su politički balkanski problemi odloženi za poslije tog obračuna, što je mnogima izgledalo isto što i za kraj rata. Tumačilo se to tako, da autoritarni saveznici, dok stoje pred svojom najtežom zadaćom, ne žele poteškoće na drugim stranama.

Ali je eto došlo drukčije. Usred najžešćeg napadaja na britanske otoke počelo se s rješavanjem i mnogih podunavsko-balkanskih pitanja, putem »mirne revizije«. Kako je do toga došlo? Treba priznati, da prva pobuda za promjene na Balkanu nije potekla od velesila osi, već od Rusije, ı to u vrijeme kad se to u Berlinu i Rimu nije željelo. To ne znači, da bi Njemačka i Italija bile protiv vraćanja Besarabije Rusiji: samo je momenat okupacije bio za njih pravo iznenadjenje. Po kasnijim komentarima daje se zaključiti, da one nisu bile mnogo prije obaviještene O namjeri Sovjeta od samog rumunskog poslanika u Moskvi. Prvi dani jula bili su, stoga, kritičniji na Balkanu nego što se i mislilo, jer nije baš bilo sigurno, da li će se Rusi zaustaviti na Prutu; a ı unutrašnje poteškoće u Rumuniji zabrinjavale su. Ali je trenutno ipak sve »srećno« prošlo, samo što je Rumunija izgubila tri-i-po milijuna stanovnika i ušla u tešku državnu krizu, kojoj se kraja još ne može sagledati.

252