Nova Evropa

od celibata, kastriranja, prisilne sterilizacije, rasnog selek:cijonizma i propagande nataliteta, pa do уараја га životnim prostorom, multigamijom, krize braka, prostitucije, reglementacije, čedomorstva, i t. d.. Ako je igdje u današnjem javnom ili privatnom društvu potrebno da se stvari postave na svoje pravo mjesto, da se rastvore prozori za koju zraku sunčeva svjetla ili talas čistije vazduha, onda je to zacijelo najpotrebnije na ovom području, budući da tu srljamo na stramputice i u provalije, gdje nas neminovno čeka zaslužena kazna od strane same roditeljke Prirode...

Religija. Neuzimajući u obzir najplemenitije pobude vjerskih pijonir4, opravdanost njihovih nauk3 i ispravnost njihovih princip4, pred očima nam je danas njihova Dprimjena, i — više ili manje — uspjela kopija drevnih originala. Takve kao što ih sada vidimo, religije nisu bile kadre ·da se kroz vjekove svoga postojanja afirmišu kao čvrst oslonac pojedinčeve etike, a niti kao trajan regulator medjunarodnih odnošaj4, budući da je u prvom slučaju kod ljudi daleko efikasniji strah od strogih posljedic4 zemaljskih zakona nego li respekt pred mogućom kaznom poslije smrti, — dok se u drugom slučaju borbe i sukobi medju rasama i narodima nastavljaju nesmanjenom 2езНпот, Као да тејgije i njihov moral i ne postoje!... Zašto je to tako, ne raspravljajmo! Ali, zapanjuje neosporna činjenica, da ne samo što religije nisu očuvale čovječanstvo od krvavih pokolja rata nego su ih one ponajčešće same prouzrokovale i vodile; jer, ni u čije ime nije se više ljudske krvi prolilo nego li »u ime Božje«! U ime Onoga koji sišurno prije bitaka ne blagosilja njihovo oružje, niti prima njihovu pobjedničku blagodarnost sa podignutih žrtvenika usred hekatombš mrtvih na bojnome polju! Odista, tačne su one riječi filozofa: da je posljednji Hrišćanin izdahnuo na Golgoti...

Ako su ovako i ovoliko rastočeni glavni stupovi na kojima je sazdana gradjevina današnjeg društva, koje onda čudo što se je ona sada poljuljala iz svih svojih temeljiša i nagnula se k svome padu! Naprotiv, zar nije čudno, da se je ona — na ovako klimavim nogama, a pod stalnim pritiskom raznodobnog socijalnoE previranja, — mogla i očuvati do današnjeg dana?

230