Nova Evropa

utjecaj na tok dogadjaja. Skršena revolucija postavila ба je pred nova pitanja i nove zadatke, vezane za revolucijonafnu taktiku. Dok su menjševici osudjivali oružani sukob i buntovni karakter revolucije u 1905, Ljenjin ih je smatrao potpuno opravdanim, jer je u tome vidio sadržinu boljševičke taktike. Prema riječima Zinovjeva, Ljenjin nije nalazio ništa plemenitije i udivljenja vrijednije od oružanog ustanka u Moskvi: on je uočio, da je u Moskvi došlo do prve bitke sa buržoazijom, a značaj u krvi ugušena ustanka gledao je u činjenici, da je to ipak bio prvi proleterski ustanak protiv carizma i buržoazije, u ekonomski i politički tako zaostaloj zemlji. Menjševici su i dalje tvrdili, da su radnici pretjerali u svojim zahtjevima, i da se proleterski pokret mora razvijati na takav način i takvim metodima da ne prestraši buržoaziju. Za menjševike je naime bilo glavno i jedino geslo: borba protiv carizma. Već u tim shvaćanjima leži jezgro njihove kapitulacije pred buržoazijom u Februaru 1917. Na njihove argumentacije odgovorio je Ljenjin: »Oni nisu razumjeli revoluciju. Bila je to velika revolucija — a ne kaos. Bila je velika revolucija, ne radi manifesta od 17. oktobra, niti radi pometnje koju je izazvala medju buržoazijom, već radi toga što je ona, iako ugušena, bila ustanak moskovskih radnik4, i zato što je pred licem svjetskog proletarijata »Sovjet radničkih izaslanika Petrograda« kroz mjesec dana sjajno djelovao. Revolucija će ponovno uskrsnuti, Sovjeti će ponovno uskrsnuti, Sovjeti će pobijediti...«

Važna praktična tekovina revolucije iz godine 1905 bila jeustanova sovjeta. Već sindikalisti imali su u svom programu sličnu ustanovu, ali su joj tek menjševici dali praktično obilježje. Ljenjin je odmah zapazio njihovo značenje za oblikovanje buduće državne uprave: za njega sovjeti nisu neka slučajna tvorevina izmedju vlade i mas4, та nješa su oni direktni nosilac vlasti, i to vlasti radnik4. I iza Oktobra 1917, Ljenjin je sovjete stvarno učinio isključivim fundamentom državne vlasti u Rusiji.

Iza sloma revolucije 1905, Ljenjin se vraća natrag u inostranstvo, gdje produbljuje svoja saznanja iz netom minulih dogadjaja. Sumorna i pesimistička atmosfera okruŽuje ovog upornog revolucijonera, — bio je tada gotovo pot-

273