Nova Evropa
Ауепапјиза; оп је етршјототлат о5шФо гаф! роеђа svog pokreta, a ne na temelju filozofskih zaključaka, do kojih mu stvarno nije mnogo bilo ni stalo. On je htio da razbije unaprijed svaki pokušaj skretanja svojih pristašA s odredjene linije, da suzbije svaku i najmanju jeres u marksističkoj crkvi.
Uostalom, sim je Ljenjin svoje filozofske refleksije ponajbolje dokumentirao: »Život i praksa je osnovno stanovište, sa kojeg se mora posmatrati teorija spoznaje: ona vodi neizostavno do materijalizma, tim što raspršuje sve beskonačne mudrolije filozofske skolastike. Jedina je objektivna istina ono Što marksistička praksa potvrdjuje, podjednako na čisto teorijskom području kao i na socijalnom ...« Tako za Ljenjina konačno i nije važno, da li je istina samo ideološka forma a ne objektivna stvarnost; za пјебда je važna činjenica, da negiranje objektivne istine vodi do trpeljivosti i oportunizma.
U svom ekskluzivnom posmatranju ljudi i dogadjaja, Ljenjin je ustrajao bez obzira na posljedice koje je ono neminovno za sobom povlačilo:; on se nije bojao ni osamljenosti, ako Je ona bila vezana uz beskompromisnost njegšova stava. Radi #05 svog stava razišao se on i sa Martovim, čovjekom kojega je od svih svojih drugova najviše cijenio. U mnogim kritičnim momentima — tako, za vrijeme rascJepa partije 1903, nakon revolucije 1905, pa i u prvo vrijeme Svjetskog Rata 1914, — Ljenjin je ostao gotovo potpuno osamljen; ali nijedan od tih momenata nije bio u stanju pokolebati ili slomiti njegovu gvozdenu volju i пјебоуо пеpokolebljivo uvjerenje u ispravnost svog9a stanovišta. On je bio uvjeren, da je socijalna revolucija neminovna, i odbijao Je svaki pokušaj da se oko tog aksijoma njegove političke djelatnosti vrši ma i najblaža kritika.
Revolucija od godine 1905 bila je prva praktična demonstracija za revolucijonarne teze Ljenjina. Kraj sveg herojstva radnika — osobito u Moskvi —, revolucija je ugušena, a njezine vodje (medju njima i Trocki) upućeni su u Sibir. Za vrijeme ove revolucije boravio je Ljenjin ilegalno u Rusiji. lako nije javno djelovao, ipak je posredno — preko svojih ljudi — nastojao da vrši, po mogućnosti, što veći
272