Nova Evropa

dobiti saveznike pri zahvatanju državne vlasti. Ako je Ljenjin u decembru 1905 isticao kao cilj revolucijonarnodemokratsku diktaturu radnika i seljaka, ta formulacija nije više odgovarala stanju stvari u godini 1917; njegov plan o novoj organizaciji vlasti sada je neposredniji ı manifestira se u izrazitom diktatorskom odredjenju.

Često se isticalo, da je isključiva upotreba sile u političkom djelovanju Ljenjina posljedicom utjecaja što ga je na njega izvršio Žorž Sorel. Ta je tvrdnja netačna: problem sile kao političkog metoda proizilazi kod Ljenjina iz čitavog kompleksa njegova marksističkog gledanja na stvari. Taj kompleks Forlender (Karl Vorlander) zaokružuje ovako: »Budući da smo, prema Ljenjinovu mišljenju, stupili u zadnju fazu kapitalizma, pa je prema tome već nastupila neizostavna borba izmedju buržoazije i proletarijata, to je Dpotrebno ostvariti državnu teoriju koju su Marks i Engels u svom istorijskom materijalizmu izložili, a koja je za boljševike neprikosnovena, — tojest, upotrebiti državnu vlast kao orudje klasne borbe proletarijata«. Sim Sorel, najizrazitiji predstavnik revolucijonarnog sindikalizma (čije se učenje daleko više ogleda na sindikalističkim elementima fašizma nego na boljševizmu), imao je uostalom o Ljenjinu pozitivno mišljenje, iako nije siguran u svoj utjecaj na njegovo revolucijonarno oblikovanje. On je o Ljenjinu i o Ruskoj Revoluciji, još u septembru 1919, pisao: »Da ruski socijalizam postigne svoj cilj, stabilnu privredu, mora inteligencija ruskih revolucijoner4 biti veoma djelotvorna, dobro školovana, i bez predrasuda. Sve ako sam Ljenjin i ne bi bio u stanju da izvede čitav program, ipak će ostaviti sviJetu ozbiljne pouke, kojima bi se evropsko društvo moglo koristiti. Ljenjin može sa pravom biti ponosan na rad svoJih drugova: ruski radnici stekli su besmrtnu slavu, da su započeli s ostvarenjem jedne zadaće koja je dosada bila samo apstraktna ideja.« A što se tiče njegova neposrednog utjecaja na Ljenjina, tvrdio je Sorel: »Ja nemam razloga da mislim, da je Ljenjin uzeo iz mojih djel4 bilo koje ideje: ali ako bi to bio slučaj, ja bih bio ne malo ponosan da sam doprinio duhovnom obrazovanju čovjeka koji je za mene najveći živi teoretičar socijalizma iza Marksa i ujedno geniјајап državnik, koji podsjeća na Petra Velikog«.

275