Nova Evropa

Pri ocjeni Ljenjinova djela, ne smije se pustiti s vida njegov savršeno realistički odnos prema vlasti. Vlast, pa 1 sila, za njega su realne snage kojima čovjek mora vladati ako želi svoj socijalni ideal provesti u djelo. Ako je stoga Ljenjin u svojim teoretskim načelima beskompromisan, u praksi je bio spreman da se opredjeljuje prema prilikama, stanju, i odnosima, kako su se oni tokom vremena ukazivali. Tu ејаstičnost on je i otvoreno priznavao: »Ko hoće da riješi krupno pitanje ukidanja kapitala, mora biti spreman da iskuša metode redom, dok ne naidje na onu koja odgovara njeSovoj svrsi«. Što se tiče pitanja vlasti, tu je Ljenjin potpuno jasan i odrješit: »Ja stojim na stanovištu, da politička stranka nema pravo na opstanak, te da bi se srozala na političku ništicu, kad bi propustila iskoristiti priliku da zahvati vlast... Ттеђа razumjeti da je za njega problem zahvatanja vlasti bio normalno vezan s velikim poteškoćama, te da su mu najvećim dijelom koristile prilike u kojima se nalazila Februarska Revolucija. Ova katastrofalna tvorevina liberalne buržoazije i socijalista-desničar4, koja se potpuno iscrpljavala u revolucijonarnoj retorici a koja praktički nije provela ništa, dovela je do apsurdne situacije da omogući Ljenjinu da dodje na vlast borbom za privatnu svojinu dvadeset milijona seljačkih familija koje su vlade Februara ostavile bile na cjedilu. Genijalnim skretanjem — ili tačnije proširivanjem — 7 „6YVOSa fronta, on je obuhvatio ove mase u svom naletu na vlast; ili, kako sam veli, nije propustio da iskoristi priliku da zahvati vlast.

Jedno svojstvo Ljenjina bilo je u tome, da je za Rusiju tražio odgovarajuću formu klasne borbe. Računajući s realnim odnosima u toj seljačkoj zemlji, on Je morao izgraditi za sebe druge metode nego što su bile one zapadnjačkoga marksizma, koji je u perijodu kapitalizma i buržoaske vlasti gledao presudan preduvjet za konačno zahvatanje vlasti od strane proletarijata. Na Rusiju se zapadnjački marksizam nije mogao bez dalnjega primijeniti uslijed pomanjkanja razvijene industrije. Evolucijoni put — preko koncentracije kapitala i gradjanske organizacije društva do socijalizma uslovio bi dug perijod čekanja, dok odnosi sazriju za vlast radnik4. Jedinu mogućnost da proletarijat dodje do vlasti vidio je prema tome Ljenjin u revoluciji, Jer se samo putem

276

O O IO