Nova Evropa

Uvodjenjem seljaka u proletersku revoluciju Бао је Ljenjin i zatim, da ga približi zapadnjačkim tehničkim tekovinama, da fehnificira, da podigne ekonomsku vrijednost i seljaka i njegove zemlje. Nakon strahovitog privrednog raвша 5Ео да je proizveo gradjanski rat i ratni komunizam, on je — baš najvećim dijelom iz obzira prema uništenom selu — inaugurirao i svoju poznatu »Novu ekonomsku politiku« (NEP). Taj njegov korak pokazao je dalekovidnost državnika, koji prekida s jednim metodom kad vidi da ovaj može ugroziti opstanak nesamo sovjetske vlasti već i čitave zemlje. Njegove su pristaše u tom aktu gledali izdaju najsvetijih principa komunizma u korist sitnosopstveničkih stremljenj4, koja će ugroziti tekovine Revolucije. Bez obzira na sve prigovore, koji su dolazili i iz najbliže okoline, Ljenjin je ponovnim priznavanjem privatne svojine, koncesijoniranjem stranih pogon4, podupiranjem trgovine i stabilizacijom valute, naprečac izmijenio socijalni i ekonomski profil Rusije, zamislivši pod akcijom NEP-a neke vrste državni socijalizam, kao prelazni oblik ka komunizmu. U svakom slučaju, selo je imalo najveće koristi od zavodjenja NEP-a: proizvodnja na selu se povećala, i sve do Staljinove kolektivizacije vladalo je na selu i političko zatišje.

Bez obzira na sve, osnovna snaga kojom je Ljenjin mogao raspolagati, u tadašnjoj Rusiji, bio je relativno uski krug proletarijata. Nemilosrdnom borbom protiv reformist4, OpOrtunist4, i »socijal-šovinistA4e — kako ih je on nazivao —, njemu je s vremenom ipak uspjelo da stvori kader odlučnih, na sve spremnih, revolucijoner4A, koji postaju nosiocima <1tavog tereta Revolucije, gradjanskog rata, i — kasnije izgradnje Rusije. Oslanjajući se samo na uski krug partijskih članova, bez obzira na žrtve koje su padale na sve strane, on nije imao smisla za političke aranžmane, kakove su socijalisti-desničari znali upravo virtuozno udešavati; njegova parola glasila je: »Prema političkom protivniku poznajem samo jednu formu izmirenja — smrviti Sal«... Psihologija njegova partijskog materijala, izgleda, ni do danas nije bila predmetom ispitivanja, iako je taj ljudski materijal presudan za razumijevanje prodora boljševizma. Definirati partijsko članstvo kao »skup politički nezadovoljnih, ekonomski izrabljivanih, socijalno deklasiranih ljudi«, daje i suviše površnu

278

O