Nova Evropa

mu prijeti; a da mu ta opasnost danas zaista prijeti, treba li još i dokazivati? ... U tome dakle leži razlog, što čitav svijet svojom napetom pažnjom prati samo one činioce koji utječu na formaciju novoga društva, novoga čovjeka, dok i haje i ne haje za one druge, koji bi tom novom društvu imali dati spoljna obilježja, nadjenuti nazive i odrediti znake. Što će sve glavni činioci današnjice pod ovakvim okolnostima postići, leži još pod koprenom budućnosti. Za sada Je sigurno toliko, da se mehanizam progresa neće sutra opet угпин пафтаб na svoje preživjele etape kanibalstva, barbarstva, ropstva, feudalizma, pa ni umirućeg kapitalizma, Jer mu daljni zubac stoji pod auspicijama kolektiva i njegovih sinonima, koji — u medjunarodnom smislu — obećavaju više bratstva, u moralnom više slobode, a u materijalnom više jednakosti; jer te su blistave lozinke još i danas ispisane na zastavicama svakog Javnog rada i općih stremljenja. Značajno je, da se svaki rat vodi pod izvikivanjem i fanfarama istih parola. Njihovim se svijetlim plaštom pokrivaju mnoge tamne ambicije, rasne pretenzije, i ZavOJevački ciljevi. Tolika je odgovornost svih mogućnik4 svijeta pred neumifnim sucem istorije, toliki njihov respekt pred potrebama onih legijona koje šalju ispred sebe, da uvijek istom privlačnom bukom pokušavaju zaglušiti riku topova i vapaj ranjenik4, i svoju vlastitu savjest. Na koncu uvijek, usred sveopćeg potopa krvi i lješeva, postavljaju na žrtvenik baš tu zavjetnu misao izmirenja roda ljudskog i rasrdjenih bogova! — Medjutim, bio taj njihov zavjet iskren ili ne, dogodilo se to sa njihovom voljom ili protiv njihove volje, po svemu se čini, da će čovječanstvo i ovom prilikom zakoračiti nešto unaprijed u pravcu tih visokih ideal4, bez kojih se njegov opstanak u jednoj boljoj i trajnijoj formi ne da zamisliti. Koje će sve puteve još trebati da prevali, i kakve sve oblike da preživi, dok konačno stigne na metu, to spada u domenu nagadjanja, jer smo još daleko od toga da bi se jedan od nas zamišljeni sistem mogao nazvati završnom fazom ljudske evolucije, a ovaj vijek vijekom posljednjege Adama. Ta juče smo se još verali po granama džungle, pa ne možemo danas biti na vrhu Olimpa!... Doduše, i kroz prohujale vjekove poduzimali su se ovdje-ondje pokušaji, da bi se ljudski život izdigao na tu vrtoglavu ra-

208