Nova Evropa

Revolucijonarni Statut Milana Pribićevića.

Bio sam iznenadjen kad sam video — iz članka S. M. Štedimlije, u »Novoj Evropi« od 26. VI. 1940, — da još nije prečišćeno pitanje: da li je »Revolucijonarni Statut«, koji je Gjorgje Nastić objavio u svojoj brošuri »Finale« (1908), autentičan, i ko mu je pravi autor. Da bi se to pitanje jednom već konačno objasnilo, izneću ovde sve što znam o toj stvari, u koju sam bio i sim posvećen.

Pometnja je potekla otuda, što je naša odbrana na zagrebačkom Veleizdajničkom Procesu, iz razloga jasnih, uporno tvrdila: da je Statut falzifikat. Čak se navodilo kako je to očigledno i s toga, što u Statutu ima mnogo бегmanizama; a smetnulo se 5 шта, да је tome uzrok baš to što je Milan Pribićević išao četiri godine u austrijsku kadetsku školu, a sedam godin4 služio kao oficir u štajerskom Gracu, medju samim Nemcima, pa Je i svoje prve književne vežbe: dnevnik, pesmice, i drugo, pisao na nemačkom jeziku! Dakako da je onda i u Statutu ostalo dosta tragova сегтаnizmima. U ovom slučaju desilo se ono što je Masarik preporučivao Česima: s nemačkim jezikom protiv nemštine, sa germanizmima protiv nemačke, germanske Austrije.

Statut je pisao Milan Pribićević svojom rukom; pisao ба je u jesen 1907 godine.

Kako se iz samog Statuta vidi, on je obeležen kao p r vremeni rukovodj za organizaciju. U stvari, on nije postao čak ni to, već je ostao samo predlog, koji nije vezao nikoga, jer nije usvojen sve do donošenja novo8s, definitivnoS Statuta, koji se imao izraditi kasnije. Trebalo je da Sa svi prijatelji (kojih nije bilo mnogo, iako se Nastić trudio da od njih načini legijon, kako bi izazvao jači upečatak, pa time i sebi samome dao veće značenje) prouče, pretresu, i usvoje. Zato kapetan Milan Vasić i piše Nastiću, šaljući mu jedan primerak Statuta: »Studiraj i čekaj poziv«. Ali poziv na sastanak, koji je imao da rešava o Statutu, nije došao ni Nastiću niti ikom od nas. Tako je Statut ostao mrtvOrodjenče, jer за je Nastić izdao neprijatelju pre nego što je usvojen. Značaj mu je stvorila tek bezumna austrijska politika, kad mu je dala najširi publicitet i načinila tako od nječa revolucijonarni bukvar mladim Jugoslovenima.

272