Omladina

A Vi.ji-.

)VJETSKIH A JOSIPA ODILAČKE ENA

racija protiv c, Odlikuje se ant Narodno-

savjeta SSSR

a Sovjeta

)VJETSKIH KARDELJA

muževnost u čke, odlikuje Nacionalnog

Sovjeta SSSR

ovjeta SSSR

)VJETSKIH A SAVEZA VOJSKE

Ževnost prou se:

neral-lajtnant 'inović vam,

lajtnant Dapnc, general-

nik Jovanović or Lekić Daajtnant Nadj fković Vlado,

ORDENOM

»CRVENE ZASTAVE«

potpukovnik Bamina Ante, potpukovnik Bajić Vlade, pukovnik Bakić Mifar, pukovnik Božović Božo, pukovnik Vučković Ljubo, potpukovnik Zekić Milutin, pukovnik Mandić Gligo, potpukovnik Popović Viaao, kapetan Ristanović Rade, potpukovnik Semič Sfanko, potpukovnik Sfragar Niko, major 7Zuršić van, general-mzjor /famović Rade, pukovnik

Šiljegović Boško.

ORDENOM OTADŽBINSKOG RATA Il, STEPENA

potpukovnik Žarić /Jagoš, potpukovnik Jovanović Radivoj, potpukovnik Sfamić Drago, major Sfupar Bogdan, potpukovnik //adžimutezić Halil.

Moskva, Kremlj 5 IX 1044

RODOLJUB ČOLAKOVIĆ

CRVENOJ ARMIJI

Dočekali smo tj veliki dan, dočekali smo da zastave tvoje zavijore ponosno na pobjedonosnom pohodu na zapad, Nikad mi mw taj dan nismo pošsumnjali. U najtežim časovima tvrdo smo vjerovali da će tvoja željezna pesnica 'smlaviti neprijatelja slobode i sreće, neprijatelja napretka i kulture, koji su bjesomučno jurnuli da unište najljepše i najveće čovjekovo djelo, da sravne sa zemljom zdanje koje su izgradili milijoni bezimčnih junaka ada pod vodstvom velikog ncimara tovog svijeta. Na tom zdanju gordo blješte slova koja ugnjetanim i porobljenim, željnim pravde i slobode, sjaje usred tame, stradanja i poniženja, kao sunce, slova koja kazuju više od čitavih knjiga: SSSR.

aki pokret poganih stopa osvajača po svetoj zeOJE i naše domovine bolio nas je kao da neko du ki nemilosrdno gazi po tijelu naše rodjene majke. Stezali smo pesmice i škrgutali zubima, ali nismo postali malodušni. Čuli smo i mi glas koji je zagrmio sa ravnica nepregledne sovjetske zemlje i odjeknuo u našim planinama, glas naina, i smo i poslušali glas čovjeka koji jei za nas ovaploćenje svcga zbog čeza je ponosno

i slavno biti čovjek.

Krenuli smo s tobom zajedno u boj, i gordi smo neizrecivo što koračamo s tobom pod istom zastavom slobode i ljudske sreće, što naše oružje bije u

istu metu, Što i naša ruka osvetnički uništava varvare našeg vremena. Tvoji podvizi okriljavali šu naš u

neravnoj borbi s krvožednim neprijateljem, tvoj slavni put nam je pomogao da podnosimo s čašću sva li-

Pretsjednik pretsjedništva Vrhovnoz Sovjeta SSSR

M. KALINJIN i

Sekretar pretsjednižtva Vrhovnog Sovjeta SSSR A, GORKIN

šavanja i tezobe. Na zlotvore, koji su našu zemlju porobili i u crno zavili, mi smo jurišali s poklicima Staljinu i tebi, slawia naša uzdanico,

Pružili smo ti preko planina, rijeka i ravnica ruku bratsku i drugarsku, gorđeći se Što smo tvoja prethodnica u ovoj dalekoj balkanskoj zemlji, tru• deći se da opravdamo tu visoku čast. Krvlju iz srca mnogih naših drugova koji su kao sokoli kliktali tebi po našim slobodnim planinama, učvršćivali smo vezu s tobom, koju nikakva snaza izmedju neba i zemlje više nikada raskinuti neće.

Pritajena đaha slušamo danas kako tvoja nezadrživa bujica krha i ruši sve prepreke koje je podli osvajač pođigao. Čujemo tvoj čvrst korak i tvoju pobjedničku pjesmu, priželjkivami odavno. I zato bukti kao požar radost u našim srcima. Zato je još strastij: a mržnja prema fašističkoj zvijeri, još ncukrotivija naša želja da budemo surovi osvetnici svoga ro svih onih koji zališe krvlju i suzama mašu napaćenu, pomiženu ali nepobijedjenu zemlju,

Kao i dosad, nećemo žaliti svoje krvi, ni svojih života da krvnici slobode što jačc osjete naše udarce, da što prije oslobodimo. svoju zemlju, od koje je

” tiranin' napravio tamnicu i mučilište, i. da od nje

učinimo zemlju ljudi slobodnih, tvoraca novog, istinskog, čovjeka dostojnog života. Januar 1943 w

(Iz knjige „Odlomei")

Cc —_———-— —-–-— —1 T———.

Neka živi pobjedonosna bratska herojska Crvena armija, koja danas stoji na našim granicama!

slobocijemja mase zemlje

vo, Buranovac i Nikinci, te vazduhoplovna | braćaja. Ukupno je razoreno 780 kilometara željezničke

20. i 85. artiljerijska grupa. Na Dunavu, iplijenjena su 2 naprijateljska broda.

pruge i uništeno 320 željezničkih mostova. U borbama je ubi. jeno 24.000 neprijafeljskih vojnika, a zarobljeno 11.900. Na

vini oslobodjeni su Gacko, Avtovac i Fazlagića| poziv maršala Tifa zavedenim slugama okupafora prešlo Gori oslobodjen je Žabljak. U Slavoniji likvi-| je na naša stranu 23.000 domobrana i čefnika.

Perkovac, Vrpolje, Slavonska i Lipik. U naše redove prešao xnkova iz Daruvara. U Dalmaotoci Hvar, Brač, Korčula i 'enkovac. Uništeno Je 7 tenkova, 30 motocikla i ubijeno 400 "no je 30 mostova.

j su oslobodjena mjesta Don, Draganić, Jasina, Dabar u Vrbovec, Zdenčina, Brezovica ten je oklopni voz. Na našu e 140 domobrana i 15 oficira škole Ubinski, Pruga Zagreba je na 774 mjesta. Ostale pruge 1072 mjesta. Saobraćaj je obu-

oj Krajini oslobodjen je grad

likvidirana su 2 uporišta na ezničke stanice na pruzi Celjeik, Sava, Planina, Letuš, SmartSamo za jedan dan srušene su mjesta i uništeno je 30 tehničkih ) augusta nadalje obustavljen aćaj. Blizu Celovca iz voza je 2 zarobljena Engleza. dna „Jugoslavija objavio je ofanzive za prvih IO dana lobodjeno je OS gradova u ma Jugoslavije, Sve željezničke laviji stavljene su zvan sao-

TITOVI JUNACI NEBA

SADA SE PRVI PUT PONOSIM'

Piloti prve naše eskadrile (Spitfajera), u glavnom su podoliciri i oficiri bivše jugoslovenske vojske, Kao kapetan Aca Marković mnogi od njih prošli su kroz »veleizdajničke« procese na savezničkoj teritoriji zbog solidarnosti sa narodnooslobodilačkom borbom naših naroda.

Ugledajući se na prve naše pilote ız 1042, kapetana Franju Kluza i rezervnog poručnika Rudia Ćajevca, na našu stranu prebjeglo je nekoliko pilota iz domobranstva. Zbog svog roiloljublja i oni su ležali po kazamatma u Africi.

Kairske izbjeglice pokušavali su i drugačije. No Judine crkavne cekine ni• jedan rodoljupivi vazduhoplovac nije primao.

Uspjeli su najprije da se bore protiv fašista u savezničkoj vojsci. — Pričao mi je major drug »Zeko« da je kapetan Cenić kao običan vojnik dao 2UJ sati u savezničkim vojnim Operacijama.

_ Nastavljajući tradicije rodoljubivih oficira, poneseni i prožeti ostobodilačkim duhom mažih naroda, omi su ustrajali i sada časno nose znakc naše, Titove, vojske. To su bili sretni časovi njihovog života, Poručnik pomorskog vazduhoplovstva »Ankon«, pričali su mi, »od radosti je tada klicao: — Sada se prvi put ponosim što sam sin svoga naroda! «

ŠTO PRIJE...

Zajedno -sa 250 vazduhoplovaca iz otadžbine, u aprilu 1944, prionuli su udarnički, kao sva naša vojska — na posao: »Što prije na neprijatclja«, bio Je njihov poklik.

Vojnici i mehaničari radili su po 12 sati dnevno, pa i medjeljom, da Di šio više aparata osposobili za let. Podigli su kapacitet ionice više nego Za trostruko. Jedna grupa vojnika završila je radiotelegratski kurs za dva mjeseca. Instruktore, Engleze, toliko je oduševila njibova radna disciplina, drugarstvo i mržnja protiv neprijatelja, đa su i oni na kraju tražili da idu u našu eskadrilu.

Piloti su vježDali užurbano i tada kida je temperatura na visini od 2UO00 m iznoštla 30 Celziusa,

Po satima letenja naša eskadrila bila je druga po redu, Poslije IU7U sati letenja saveznički instruktori su ti da posada ide na odmor, Odbili su taj zahtjev, kao što su uložili žalbu kad su 18 VIII izvršili »samo« zaštitne letove, svijesni da njihovu pomoć željno očekuju hrabri borci u otadžbini.

TIJESAN MI JE SPITFAJER

Sutradan, ostvarili su svoj zahtjev. 1 iz vazduha, počele su se sručivati na meprijatelja bujice narodnog gnjeva iz uraganskih ždrijela topova ı mitraljeza s naših avijona.

Ni to nije bilo dovoljno.

Kad se vratio kapetan Protić, i radostan i Žalostan, govorio je: »Tijesan mi je Oi Gruđi tek Što nisu pukle u želji da svaki dah sliju u veću bujicu vatre po neprijatelju!«

ZAR BAŠ MENI

U akciju u Kačaničkoj Klisuri, · dje je zastavnik Šojić 1941 tukao nepiijatelja, pošla je eskadrila, U želji da što prije zasiječe u dalcka nebrska plavetnila, poletio je medju prvima 253-3odišnji pilot Lošić Mehmed-Alija. Ali'najednom motor mu je zatajio. Sa suzama gledao ga je i korito: »Zašto si baš meni zatajio?«

KRVAVA UDARNA ESKADRILA

Pilot Delić, koji je iz Sarajeva preko Mostara avijonom dobjegao prije par dana, pričao mi je: »Dva dana prije

utovao sam YVOZOm koga su na pruzi

Mostar-Konjic napali i zapalili »pitomi« kako narod zove naše avione.«

»Zastavnik Šojić je, kad se tog dana odvojio od eskadrile zapalio još dva voza«, dodaje kapetan žović Duka (pisac knjige o sovjetskom vazduhoplovstvu), »a kapetan Ivanišević iz pikca 2 IX sa dvije bombe pogodio je stamicu Tarčin upravo kad je naša vojska izvršila juriš.

Čekajući eskadrilu na aerodromu potpukovnik Bjelica, stari učitelj letenja, pričao mi je o grupi avijona »U 2«: »Poklonili su nam ih naša ruska braća. U ljutim bojevima prot Nijemaca s njima su čuda činili. | naši mladi

ilott na njima Će se brzo učiti juna štvima u vazduhu.«

»Piloti i mehaničari su stari parti nix, kažu mi tamo,

Jedan od njih se šali: »Duka će s* sa »U 2« spustiti i na cestu,“ _ Radivoje Božić, igrač BSK-a, znao je

ati loptom, a kamo li m znati tući krvavog neprijatelja partizan skim avionom. Leteći s njim divio san se kako srce i ruke ovoga druga — ka i drugih — prave avijon pokornim i uslužnim.

U ovoj veseloj, hrabroj grupi su jo kapetan WMalnerić, poručnik Malini Drago, Naj ić Svetislav, Boguni“ Muhamed i lan.

Oko 10 sati Spitiajeri su počeli ate. rirati., S kapetanom Lipovšekom, bivšim načelnikom štaba Proleterske bri· gade »Rade Končar«, prišao sam aparatu Zagrepčanina Tomšića., Rekao mi je da idu u škciju ma putu Zagreb-

arlovac, Lipovšek ga je ponovno upo-" znavao s terenom na komu je njegov brigada nedavno vodila bojeve.

U blizini zaustavio je svoj aparat italijanski rezervni vazduhoplovni oficir Luigi Rugi, student tehnike, On ju poslije kapitulacije Italije prešao na na• šu stranu i tu Želi da se bori do kraja.

»Zbili smo Hitlerove zračne pirate mišje rupe«, kažu mi za neprijatelja. »Ali ćemo ih i tamo naći da naplatimo milo za drago.«

Dok avioni ponovno uzlijeću jedan me pita: •Znaju li tvoji Hercegovci da su nai aparati bombardirali neprijate. lja m Bileći i Gacku?«

Saveznički vazduhoplovni stručnjaci koji su Geringovu Luftvafe ućutkali i potkresali joj krila da krvari, sa divljenjem prate junačke podvige naše prve eskadrile, koju su prozvali: krvava ı udarna.

MI NEĆEMO STIĆI

jedan za drugim — odletili su, nu meprijajelja ...u otadžbinu.

+Zavidi im posada II eskadrile kojin još vježba u Benini kod Bengazi ažu mi drugovi iž grupe »U 2«. Medju njima je mnogo omladinaca. Izdaji: svoj »Omladinski liste. »I ona velika grupa starih pilota što je otišla u So vjetski Savez boji se da neće stići učestvovati u borbi...«

Svaki pilot je uzeo za svoj aparat jedno ime naših naroda. l ovdje Šrbin s »Hrvatom«, Hrvat sa »Srbinom·, „Slovencem«, »Makedoncem·, »Bosancem« tuče neprijatelja.

Kapetan Arkadije Popov svom apa· ratu dao je ime »Osvetnik V ofenzive« Takav je on i u stvarnosti.

Eto, predusreli su ih, k to zavideći,

I oni će stići. Njihovi aparati nosiće imena pobjeda koje će odnositi nad neprijateljem i van granica naše domo· vine. Borova protiv {ašista trajaće — »d,* istrage naše ili njihove« — sve do hji• hovog uništenja!

PRVI UČENICI

Nekoliko stotina naših drugova omladinaca u Sovjetskom Savezu uči vještinit letenja i borbi u vazdubu, da bi s ponosom ispunili zadatke otodžbine, da i oni postanu junaci neba,

Taj časni zadatak nije mogao zapasti svima. Na konferencijama oni su birali najbolje izmedju sebe.

»U | brigadi XIX Divizije«, pričaj mi drugovi, »omladinac Petrina je dav obećanje drugovima da će dostojno ispunjavati nove zadatke, Primajući njegov puškomitraljez, novi puškomitralje. zac obećao je da će, kao i on, nemilosrdno čistiti fašističku pogan iz: naše

zemlje.« SMOTRA

Mjesecima su svi oni sanjali svoga vodju i vojskovodju. Na smotri 2 sepfembra — svi su ga htjeli vidjeti — a to se nije moglo, Na aerodromu se posao morao obavljati, a zbog akcija nije bilo ni dovoljno aviona da ih prinesu do mjesta. Bilo je jedno sretno rješenje, Oni koji su druga Tita ma i jednom vidjeli morali su ustupiti mjesto dru· gima.

Zasjekle su im se riječi druga Tita »... Vi treba da spriječite okupatora da se nekažnjeno izvuče iz naše zemlje.«

Obećali su da će i u vazduhu ovladati Titovi vojnici — Titovi junaci neba.

Nasret Seferovi!

plemeni-

Mi smo nvijek izjavljivali i danas izjavljujemo, da želimo da primim?

u svoje redove svakog pravog sina, koji želi

obro svojoj zemlji, koji vol!

svoju zeml'u, ali ne želimo špekulante, ne želimo one koji hoće da ostvare svojć famne protivnarodne ciljeve, i mi im poručujemo da se ostave toga posla, jer

oni u tome nikada neće uspjeti...

Poslije ove teške borbe, čeka nas težak zadatak da podignemo našu razorent zemlju iz ruševina, Naša sela i gradovi su porušeni. Mnogu sela su potpuno opustjela, jer nemaju svoje gospodare — njih je istrijebio neprijatelj. Naša sa polja

zapuštena, bit Ćć

Ofrebno mnogo napora, da se sve to svlada. | baš zato će

mo morati ujediniti sve narodne snage, da bi taj najvažniji zadatak ispunili.

(Iz govora Maršala Tita

Prve dal

rilikom proslave dvogodišnjice osnivanja matinske udarne brigade),