Ošišani jež

ŽALBA

DPit4 J€ŽA

Mali, jednosobni stan, ukusan i mio s obzirom na savremenu stanbenu krizu. U stanu baba i unuka. Baka stara, mnogo stara, ali vrijedna i kočoperna- A unuka odrasla, zaposlena preko čitavog dana- Unuka se jednog dana registrovala, to jest udaia. Baka se radovala, pjevušila pomalo kroz stan, kad je niko nije vidio poigrala kolo uz radio i pospremila stan da dočeka zeta- Jer situacija je bila takva: zet, lično, nije imao nikakvog stanaDočekala ga baka s blaženim osmijehom, ušeprtljala se oko njega, kuva mu kafu i upoznaje ga sa situacijom u kući— Ispod nas, u suterenu, stanuju dva radnika- Dobri momci, naši Ijudi- Iznad nas: familija ratnih dobitnika- Njih četvoro a pet soba- Ništa ne rade špekulanti, samo dižu nos i zamjeraju: te kako je ovo, te kako je 0n0... Zlo jedno! Zet se u potpunosti slagao sa bakom, hvalio njenu crnu kafu, a vrijeme je prolazilo- On i bakina unuka svaki dan za poslom, baka spremi stan, počisti neku zalutalu hartiju sa čistog dvorišta, išeta malo na ulicu, čuje novosti i vrati se.

Jedne večeri dočeka zeta još na kapiji i značajno mu šapuće: O.ne, znaš— iznad nas, one dembelane će da isele- Gdje takvi da stanuju u državnoj zgradi! A ko će da se useli? pita zet, onako usput— Nadleštvo! Kancelarije! Neko državno preduzećeNaredna tri dana baka je redovno Sćućurena pored kapijeSkrstila starački ruke i posmatraA u stan gore dovlače: pisaće stolove, stolice, ormane, stelaže s fasciklama, pisaće mašine. Službenici mlađi i stariji, kurir, daktilografkinje sve to juri gore-dolje stepenicama- Vri čitava kuća. Ustanove nove vlasti donose sobom i nov mladalački elan i buku. Smješka se baka zadovoljno i jedva uveče dočeka zeta da počne, onako uz kavu, nadugačko i naširoko priču o novom svijetu koji će im sada boraviti i raditi iznad glavaI kad se preduzeće već uselilo, baka još ranim jutrom vidi jednog

od namještenika, kako stoji nasred ulice ukrstio ruke na leđima, pljucka i posmatra zgradu. Prljava i neugledna ova zgrada, kaže baka tek toliko da sklopi poznanstvo i prijateljstvo sa novim ukućanima. Prljava kaže namještenik i dodaje: okrečićemo je. Ne može jedna kancelarija da radi u takvoj zgradi! I odmah su počeli sa krečenjemOkrečili su zgradu, ali samo od prizemlja naviše- To je bilo, donekle, iz objektivnih razloga. Jer prizemlje je od velikih betonskih kocki. Tu se ne može na brzinu preći moierskom četkom treba čekićem sitno kucati. Zgrada je dobila rijedak i neobičan izgled- Od krova do prizemlja čista, bijela, blista na suncu- Od sprata do trotoara crna i prljava; tu su ostali natpisi: »LSR« (Luftschutzraum), »Provereno min net«, »Svi na izbore«. Čitav period od 1941 do 1946 slikovito je prikazan na prizemlju zgrade, u koju se smjestilo novopridošlo nadleštvoNema prolaznika koji se tu ne zadrži pogleda zgradu, nasmiješi se i ode- A baka je o tome pitala jednog od brojnih, vječito užurbanih činovnika na spratu. Ođgovorili su joj: To je teži posao- Beton. Ostavili smo ga za proljeće. Baba ga je prekorno pogledala ispod naočara i otada poče da se gasi njena radost zbog dolaska novih ukućana. A novi ukučani su joj tu radost gasili i dalje, čime god su stigli. Najprije pepelom. Prolazila b.aka

jedanput dvorištem, a odozgo, sa nekog prozora, na nju pade gomila pepela i pikavaca. Neko je jednostavno sadržaj pepeljare istresao u dvprište. Podiže baka glavu, a prozor se zatvori, ne vidje nikoga. Posao na spratu je bujao, granao se i širio- Sve više je obuhvatao i dvorište- Svakog dana je padalo sve više pepela, nedovršenih akata, indigo-papira, hartije u koju se zavija doručak. Pala je i jedna upotrebljena pantljika od pisaće mašine, proplakala od kiše, pustila Ijubičaste suze i obojila betonirano dvorište2alila se baka. Jednom ie čak otišla tako daleko da je rekla službenicima: Prije vas, ovdje su stanovali špekulanti, neprijatelji narodniOni su više pazili na čistoću državnog dvorišta i državne zgrade negoli vi- Casti mi moje, što se toga tiče, gori ste od njihNisu se Ijudi uvrijedili što ih baka upoređuje sa tamo nekim reakcionarima. Nasmiješili su se i rekli: Pa šta hoćete, bakice? Kancelarije su to! Mnogo Ijudi, mnogo se radi- Nernamo vremena da se bakćemo takvim sitnicama. Baka se jadala pred zetom. A zet, zaposlen, dolazi kući uveče, kad nema bombardovanja sa prozora- Ne primjećuje mnogo nered, osim kada se ponekad u mraku

oklizne na bačeni ogrizak od jabuke- i onda kaže babi: Napisaću ja, majko, žalbu Upravi stanbenih zgrada. Kad budeš imala vremena, ti to odnesiZaista, u državnim zgradama treba više paziti na čistoću. A baba nije odmah odnijela žalbu- Kolebala se: naše je to preduzeće, narodno, Ijudi su zasada mnogo zaposleni, sjetiće se docnije i čistoće. Trpjela je ali ne zadugo. Mora da je gore, na spratu, produktivnost rasla svakoga dana, jer je dvorište sve više zatrpavano raznim proizvodima- Pored pepela od cigareta pojavi se pepeo iz peći, zgužvane novine, čitavi fascikli stare arhive, kanapi i crijeva od pojedenih kobasica, prazne kutije cigareta i šibica. Vraća se baka s pijace, pa joj se smuči kad vidje toliku prljavštinu, dobi utisak kao da se i sama uprljala dok je prošla dvorištsm, i ode pravo u kupatilo da se opere. Kupatilo joj se učini mraćnije nego obićno- Priđe okruglom prozorćiću što gleda u svjetlarnik i otvori ga- A ono, kao da je provalila branu, koja zadržava bujicu đubreta- U kupatilo se sruči vodopad kutija od konzervi, osušenog hljeba, prašine, koža od slanine i na kraju jedna pocijepana i prašnjava ponjava kojom se zastire po patosu kancelarija. Zgrabi žalbu koju joj je zet napisao i pravo u rejon. U rejonu pregledaše njenu žalbu i kažu: To ne spada u nadležnost Stanbenog otsjeka- Otidite u Upravu stanbenih zgrada za naš rejon- Ali službenik ne znade taćno adresu tog nadleštva jer se skoro preselilo- Reće, tako, druga ili treća poprečna ulica odavdeKoga da pita? Odozdo, uz njenu ulicu žuri građanin, sredovječan, ozbiijan. Druže, gdje je ovo nadleštvo? zadržava ga starica. A! Uprava stanbenih zgrada! Baš sad sam tamo predao žalbuJa, znate, stanujem u državnoj zgradi ,a tamo ukučani toliko maio paze na red i čistoću da sam se morao žaliti- Eno je, majko, u onoj kući što je do sprata crna, a nadalje bijela- Tamo otidi! Baka pomisli da nije dobro čula, pa reče: Ja tražim Upravu stanbenih zgrada, razumijete! Pa da, tu je! Popela se baka na sprat, do svojih susjeda i ukućana. Koje je ovo nadlešfvo? Uprava stanbenih zgrada za ovaj rejon- Sta ste htjeli, bakice? Pri tim riječima službenik sasvim hladnokrvno baci pikavac kroz prozor. Starica ga je zabezeknuto posmatrala i prosto nije vjerovala svojim očima. A, vi ste taj! jedva je izustila- — Da, ja primam molbe i žalbe. U tom trenutku jedna službenica priđe prozoru i koketno izruči napolje prepunu pepeljaru. Starica se pridrža za sto i jedva dođe k sebi— I vi primate žalbe? Vi nekoga učite kako se održavaju kuće i stanovi? Slušajte--. Htjela je još nešto da kaže, ali se predomislila, svakako ne zbog ovih što bacaju pikavce kroz prozor i primaju žalbe... Uveče, zeta je dočekala baka sva naoštrena I odlučna. 2albu nisam predala. Piši oglas za novine: mijenjamo stanMože i manji, i u privatnoj kući, a ako je u državnoj, onda nikako u ovom, našem rejonu.

Arsen DIKLIĆ

Grčka vlada objavila je ucjenu demokratskih vođa

Vi vršite iste ucjene kao Nijemci za vrijeme okupacije! Ne, mi isplaćuiemo u dolarima!

Kopači zlata sa Divljeg Zapada

Konzervativci - Laburisti

Gospodine Cerčile, hoćete U ponovo ući u vladu? Nije potrebno! Moj kolega Bovin obavlja posao bolje od mene! _____

Her Guderijan. pogto ste bili fogistički komandant pred Moskvom, nezgodno je đa vršite neku javnu službu, pa smo riješili da vas postavimo za šefa njemačke tajne službe.

4

7 FEBRUAB 1948