Ošišani jež

Redovi

Sta se ovdje dljell? Ništa se ne dljeli, nego se upisuje zajam!

Utakmica

Za mjesec đana Narodni tront i Narodna omladina Beograda sagradiće u Pančevačkom Ritu prugu u dužini od 30 kilometara.

Rasti brie, ako hoćeš 1 tebe da povezem.

Svako ima svoj ukus

kaže se da je kobajagi гекао đavo i sjeo u koprive

Svako ima svoj ukus. Oblače se Ijudi na razne načine, pckazuju naklonost za razna jela, što no kažu: neko voli popa, a neko popadiju, pa i kuću sebi svako pravi po svom ćefu. Tako je neki Trajče Pavlović, trgovac iz Vranja, između greda i zidova u svojoj radnji zazidao oko tri hiljade kila žive. Hoće da mu kuća bude solidna, stabilna, da zidovi budu teški, kako ih vjetar ne bi oduvao. A zbog sujevjerja uzidao i poveću koUčinu kremena za upaljače. Da mu sve bude čvrsto i zdravo kao kremen-kamen. A neki Obren Leontijević, iz TJžičkog sreza, veseljak i šaljivdžija, pa htio da mu i štala bude

vesela. U njene zidove zazidao je ргеко tri hiljade litara rakije. Zidovi se od toga vremena rasevdisali, pa samo što ne zapjevaju i zaštucaju kao njihov gazda kad se vraća sa zavjetine. U Leskrvcu, opet, tamošnji knjižar Dragoljub Stojanović imao je slabost prema muzici. Sam je svirao u drombulju, umio lepo da zviždi, mače je svoje naučio da umjetničkl prede, pa je u toj strasti toliko zabrazdio da je htio da mu i tavan na kuči bude muzikalan. I tako je na tavan smjestio osam radio-aparata ne bi li se tavanske grede naučile da sviraju kao strune harfe, a ćeramide kao klavirske dirke. Sve ove razne ćudi Cudne su pomalo, ali ipak nisu pravo čudo. Cudo je u nečem drugom: kako to, kad neko ima kakvu nastranost u oblačenja i jedenja, niko mu nlšta ne prebacuje, a kad neko pokaže malo originalnostl ovakve vrste, onda ga ргоglase za špekulanta?

VATIKANOVA SARADNJA „U JEŽU“

Nije zabadava rečeno; Trista> bez popa ništa! Cuo se i glas vattkanskih popova. lako su ргоšle godine anatennisall humoristični list „Don Bazilio", sada su, kako javlja Rajter, izrazili namjeru da pruže podršku Jugoslavijl. ~Jež“ je prijatno iznenađen probuđenim smislom Vatikana za humor 1 ovlašćen je da, u ime humoristične štampe, uputi vatikansklm mudracima zahvalnoet za ovaj vlc.

JEDNA KORISNA UŠTEDA

Smatrajući da je zaista nekorlsno svakodnevno umivanje i pranje veša, jer se i čovjek i veš ponovo isprljaju, snabdjevački огgani velikog poljoprivrednog kombinata ~Belje“ od januara do juna dodijelili su svega po 50 (pedeset) grama sapuna na svakog radnika. Rađnici nlsu znali đa li da ovo parče sapuna stave ispod ikone, ili da ga nose po džepovima, kako bi osjećali njegov miris priiikom umivanja. Kažu, čistoča je pola zdravlja, a ovdje ni 0,1%.

Riba - fiskulturnik

Cika Fića alas izvukao iz Dunava mrežu i u svoj čamac sručio bogat lov. Na vrhu gomile se praćakala jedna šarena ribica. z,godna igračka za njegovog unuka Mikicu! Cika Fića je napunio vodom svoju kanticu za ribe i Ujepu ribicu bacio unutra. Unuk je bio oduševljen. Iz kujne je donio veliku teglu i instalirao ribici nov stan i bez stanbene dozvole. Najprije je bila zbunjena i preplašena, ali se brzo prilagodila novoj sredini, Jednog jutra primijeti mali Mikica da se s ribicom nešto neoblčno zbiva. Cudno se kretala, grćila, izvijala, lepršala perajima, zamahivala repom Njen mali pokrovitelj skupio je u konzilijum i mamu, i tatu i dedu i počeli su da nagađaju šta je riblcl. A riba se uskoro smirila. Idućeg jutra sve se ponovilo kao da je riba vježbala neku jutamju gimnastiku. I tako iz dana u dan. Zagonetka je ostajala neriješena. Jednog jutra, međutim, došao im je.u posjetu ujka Luka, koji radi u preduzeću za voće i povrće ~Kosmaj“. Mikica se i njemu požalio na muke koje podnosi ujegova živa igračka i poveo ujku da i on vidi čudne grčeve. A ujka je ozbiljno posmatrao pokrete ribe, duboko razmišljao i zatražio da mu Mikica donese iz kujne nekoliko zma graška. Onda ih je übacio u teglu. Odjednom su se ribi zasvijetlile oči od radosti, izbacila je jedan uzvik oduševljenja (to se vidjelo po mjehuriću koji se digao do površine vose) i spretno pristupila bačenim zmima. Počela je da ih kotrlja svojom &picastom glavom. Vještim pokretom peraja pravila je karambole, snažnim zamasima гера šorala zma po dnu tegle. Tada je ujka sve objasnio. To je bila riba fiskultumica. Ali kako se ona istrenirala? Prošlog mjeseca njegovo preduzeče prosulo je u Dunav oko 15.000 kilograma pokvarenog graška. I on je pao na dno. Zgodni okmgli klikerčići, i ribe navalile. Za jelo niie bilo ni za njih, I onda su počele da se igraju. I malo-pomalo, naučile su igru klikera, izvježbale se u golfu, a neke vještije naučile su da prave i karambole. Mikičina mama je malo popreko pogledala svog brata: „Ааа, zato sam ja tog dana na pijaci ostala bez graška!“ Ali njen sinčić je, ushićen ovim izumom ~Kosmaja“, uzeo u odbranu svog ujaka. Zahvaljivao se i ujki i čikama iz njegovog ргеduzeća, jer kako bi on došao da takve atrakcije!

PJESNIČKE DUŠE

Ne mora čovjek blti pjesnik da bi izrazio svoju ijubav prema cvijeću. Eto, na primjer, u SkopIju postoje ijubitelji cvijeća koji svoja nježna osjećanja prema ~bokorima cvjetnog jorgovana" i drugom rastiniu bumo izražavaju kidanjem i lomljenjem čitavih grana. Možda zbog toga Gradski рагк u Skoplju izgleda kao bojno polje posiije boja ali i pjesničke duše treba razumjeti. Nadkomisija

Još zaslužniji

Odlikovani su italljanski vojnicl koji su učestvovali u Musolinijevom ratu protiv Grčko 1 Albanije.

Poslije ovoga ne ginn nam opet odlfkovanja!

Galantan čovjek

ZAPISI PERE KALKULANTA

Otkako nas upoznaše kućni po. vjerenici i kućne konferencije toliko se ziiližistno po stanbenim objektima da svi znamo kako ko diše. I baš me onako, po komšijskoj liniji, zainteresovalo zašto gazdaBogoeav još ne upisa ni groša zajma. Skoro je prestao s liferantskim rađom, a po mojoj skromnoj kalkulaciji, a i komšiskoj, leži na nekoliko miliona. I da ne bih prigušivao komšisku radoznalost, riješim se da ga pitam. Ali nemoj na njega da vršiš pritlsak savjetuje ml žena aktivistkinja. Zajam je dobrovoIjan, pa bi moglo da se shvati... Ama, kakav pritisak! On sto kila, a ja Sezdeset pet. Pa onda, obraz mu je od kože za đonove... Prilikom prvog susreta pozdravijam tešku kategoriju: Kako ste, komšija? Sta гаdite? Eto jedva pomiče on đonove tavori se, tavori...

Sta ćete, nikome danas nije lako saosjećam ja i jzražavam зе njegovim rječnikom. Ali kad je u pitanju zajam, Ijudi odvoje_i

Jes’, jes’ mljaska teSka kategorija. Ja, eto, još ne stlgoh uostalom, ima vremena mjesec dana. Ima, ima, ali zar ne znate da je svuda takmičenje ko će prije upisati? Bez jednog svirača može biti vašar. Istakmičiće se oni 1 bez mojih pet stotina. O-ho! Bravo! Citali ste kako je ona starica uložila svoju četrdesetogodlšnju ušteđevinu u zajam. A vi premašiste i Kanađane! Sta, šta! Pet stotina hiljada! To je rekord. Zbilja, pet stotina hiljada ulažete?! Komšija se pridrža za gelender. Kaki pet stotina hiljada! Sa mnom tjerate komendiju. Pet stotina dinara ću da odvojim Kad bih imao više, dao bih. Ne znam od ćega 6u da živim kad ne radim! Tačno je da ndko ne može da živi ako ne radi. Zaposličete se. Zar sada da i>očinj€*n čdnovničku karijeru?! gnrmu on, misleći odmah na karijeru. Znači, ima namjeru da do кгаja života gricka gotovinu. Ja priznadoh da sam se šalio i preporučdh mu da prijavi svoju petstodinarku prije nego što bude zaključen upis nije na odmet onih šest otsto, a ni oni zgoditci nisu za bacanje. Plajvaz neka uzme pa neka iskalkuliše. On mrdnu đonovima, gomjim, i laknu mu kad me se ratosiljao. Naopako, trgoh se kad on ode, da ja ovo ne izvrših neki pritisak na njegovih sto kila i prekrših načelo dobrovoljnosti? Ali mi odmah padoše na um đonovi i tako umirih svoju savjesi.

NA PIJACI

E, tako vas vollm!

2

10 JtJLI 1948