Ošišani jež
Ni luk jeo ni luk mirisao
Indiska vlada zabranila je ođržavanje konfercncije žena aziskih zemalja.
Jeste li vi, gospodine, гађгапШ našn konferenciju? Gdje bih ja! To je učinlla ova vaša vlada.
Elastičnost
PREBACUJE se namjeStenlcima našeg trgovačkog aparata da nisu dovoljno vični elastičnom načinu trgovanja. Aii ima i suprotnih primjera. Rukovodiiac službe radničkog snabđijevanja na poljoprivrednom dobru ~Mladost“ kod Obrenovca, neki Božidar Krulj, toliko je elasticirao sa svojom trgovačkom dovitljivošću da se njegovo trgovanje rastegnulo u nešto što bi pojedini zlonamjemi Ijudi nazvali i lopovlukom. On je, na primjer, prodavao radnicima sir. Kilogram sira nije rastegljiv. Ali je zato on mogao elastično da deformiše djene, Nekome proda po 40 dinara, a drugome takvo isto kilo po sedam banki, Prodajući likei istjerao je tri varijacije za istu čašu. Ako usluži mušteriju desnom rukom 6 dinara. Ako pruži čašicu lijevom, onako ođ srca 8 dinara, a ako na licu napravi 1 blaženi smiješak kao reklama za kalodont, onda naplati 12 dinara. U trgovini duvanom pokazao je takođe mnogo inicijative. Duvan je bio namijenjen radnicima, njima bi on mogao jednostavno da ga prodaje po cijeni koštanja. Ali se on bladosjetlo da će mnogo veću korist izvući ako ga cod seljaka trampi za раге (naravno, ne po cijeni coštanja). I tako se njegova elastična trgovačka žica rastezala sve rlše i više, dok ga nije, kao dječja praćka kamen, hitnula »ravo u zapisnik Kontrolne komisije.
КANCELARIJSKI MATERIJAL
AZASE menl u preduzeću kako treba da nabavim jedan pisaći sto i jedan rolo orman. Vrlo rado! rekoh ja. Imaćete još sjutra. Eto, svakoga dana prolazim Bulevarom Crvene armije, a tamo u broju 65 otvorila je ~Sumadija“, gradsko ргеduzeće za kancelariski materijal, svoju pedeset 1 prvu prodavnicu, i to prodavnicu namještaja. Sjutra dan sam otišao. Dočeka me jedna Ijubazna djevojka. Rolo-ormane nemamo! Imamo samo plsaće stolove, ali u stdlu. Jedan je 7.500, drugi 10.000. U stilovima se ništa ne razumijem. Dušo, rekoh ja' njoj, došao sam da tražim nešto za kancelariju. E, to nemamo, čiko ... Pa šta imate za kancelariju?.. Ona je malo ćutala. Da ne gubim dragocjeno vrijeme, krenuh kroz taj magacln, ne bih U ipak nešto našao. Kreveti u velikoj količini. Valjda za one koji u kancelarji spavaju. Pored kreveta 1 noćnl stoCići. Jedan Atnor kreše granu đa napravi strljelu, a drugi je već ođapeo luk. Lljepi mali. Kpovi od bronze. Mislim se nešto, šta će to za kancelariju. A ona djevojka koja prati moju šetnju, šali se, pa mi kaže: Zaljube se tako ‘ poneki u kancelariji, pa bude srećan brak... Dobro. dobro, vel’m. samo meni nisu odobrili kredit da kupujem Amore. U izlogu jzložena jedna djećja jedrilicsa. A šta je ovo, drugarice? Je U to za one činovnike kojj će do-
nijeti umivaonik od kuće da se malo igraju kada nemaju posla? Djevojka, orna za šalu, niJe ona kriva što je dobila to da prodaje pa mi kaže:
Izgleda da ima 1 takvjh. Treba đa im to prodamo. Neće im onda biti dugo vrijeme. Brčkače se. .. Vldjeh, djevojka šaljiva, pa nisam umjeo više da se šaljm з njom. I pokunjen odoh, јег u toj pedeset i prvoj prodavnid kancelariskog namještaja nisam mogao da dobijem ni rolo nj pisaći sto, nego samo Amore i jedrillce, koje su stvari, doduše, veoma lijepe, all za našu kancelarjju dosta nepodobne. Milivoje Golubović-Migol
ZASTO? - ZATO!
IH Zašto se smatra da je maga. cin Komgrapove službe snabdije-vanja higijenski uređen? □ Zato što mu sve namimice mirišu na sapun (pored koga su smještene). Ц Zašto u Gradskom eJektrlčnom preduzeću u Svetozarevu gore sijalice usred bijela dana? П Zato da bi bolje osvijetllle štednju energije.
ZADRUŽNA ORIJENTACIJA
Mnogi sreski savezi zemljoradnlčkih zadruga u Srbiji imaju гаsturene kancelarije po cijeloj varo ši: blagajna u jednoj kući, knji. govodstvo u drugoj, glavni magacin ovamo, stovarište građe onamo, pretsjedništvo na sasvim desetom kraju varoši, uprava za izgradnju zadružnih domova opet na dvadesetom. Grešni zadrugari lutaju po varoši od nemila do nedraga i samo se raspituju: „Gdje je zadružna blagajna? A gdje je
pretsjedništvo? Gdje su magaclni?“ Da bi se ovo lutanje izbjeglo i svelo na najmanju mjeru, a i ostalo građanstvo oslobodilo zapltki. vanja grešniih zadrugara, sreskl 'Savezi u piojedinim gradovima Srbije odlučili su da o sopstvenom trošku podignu na beogradsklm uUcama putokaze ili da angažuju specijalne vodiče, snabdjevene kompaskna, čvorovima i ostaUm sredstvima za orijentadju.
Dvopartiska aktivnost u SAD
NAVIKA JE DRUGA PRIRODA
ДТIЈ Е zabadava ispjevao iV РЈ 6 ® »Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat k‘o što ovo grije.’’ Eto, ja sam Beograđanin, u žilama mi teče originalna beogradska krv. I kao takav, navikao sam da se ođmaram i spavam jedino 4 štimungu beogradskih domova. Ovog Ijeta prvi put u svom činovničkom živovanju, pođoh na godišnji odmor, Oprostih se ođ §ave i Dunava i požurih da malo gucnem i slanu morsku vodu. Porodice nas nekolicine sindikalaca smjestiše u divnoj vili na hridinama Jadrana. Sa mnom sve mirni Ijudi željni naj-
jednostavnijeg odmora. A i ja sam ga nekako bio priželio i nadah se da ću ga u potpunosti i imati. Prvu noć, onako umoran od puta, prospavao sam dobro, kad me ujutro iznenada iz sna 'probudi ...dragi Beograđani, vi ćete me shvatiti... probudi me tišina. Pet satl, šest, sedam, pola osam, tišina, brate, kao u ponoć u spavaćoj sobi gluvonemih. Neugodno mi nekako, vrtim se u krevetu, čuljim uši ne bih li bar uhvatio uobičajenu lupu cijepanja đrva. ali niotkuda ni zvuka. Ne može pod takvim uslovima jedan pravi Beograđanin da spava. Sta sam mogao, usta-
nem iz kreveta, u nadi da če bar poslije ručka biti bolje okolnosti za spavanje. Ali ne lezi vraže, i poslije objeda svuda oko mene pusti tajac. Sindikalske mase iz naže vile, one što su kupačkog i sunčačkog tipa, otišle na plažu, a drugopozivci i trećepozivci spavačkog i drijemačkog tipa, kao ja, spustili roletne na prozorima i jednostavno samo spavaju. Niko čak ni na klaviru da vježba skale iz škole za početnike. Nemogućne prilike za spavanje, nisam ja na tako šta navikao. Pođem na plažu; ono, tamo jeste da ima vike 1 vriske, ali nije to ono naše, beogradsko. Pa i uveče ista nevolia. Kroz prozor dopire jedva čujni šum od čempresa i udaIjeno hujanje mora. Ваг da iz susjedne sobe trešti radio ili pokvareni gramofbn, ali, avaj, ničega osim tišine. Jezivo! Za moje živce sve je to bilo neizdržljivo. Opstao sam nekako nedjelju dana na groznim mukama bez sna 1 odmora i na kraju pojurio u moj stari život, u naš lijepi Beograd, da tamo završim svoj godišnji odmor.
Divne naše navike, dobrl starl Beograde! Kako sam slatko zaspao prve noći po povratku kad me je ponovo zaokupila uobičajena buka iz okolnih stanova. Najprije je započeo bračni раг iz stana lijevo od mene, koji je svađu načetu na ulid, iz pažnje prema prolaznicima, ostavio da natenane dovrši kod kuće. Iz stana đesno grmlle su posljednje vijesti za slušaoce iz čitave ulice. A od komšije prekoputa dopiralo je veselo pjevanje njegovih gostiju sa kojima je proslavljao rođendan svoje bebe. Sve stari, poznati zvuci, umilnl 1 đragi. Tek u takvoj sredini mogao sam opet da zaspim blaženim snom. A kako sam se tek ujutru prijatno osjećao! U zoru su kod komšije nada mnom cijepali drva za potpalu. Malo poslije su počeli u dvorštu da
tresu tepihe. A kroz hođnik su pola sata ječala saopštenja između komšinice u parteru i one na četvrtom spratu c novostima sa pijace. Opet je bio onaj poznati štimung, mogao sam mimo da se odmaram u jutamjem dremežu svjestan sam bio da sam kod kuće. A popodnevni odmor me je u potpunosti vratio na stare beogradske navike. Uljuljkivalo me je u sanjarenju komšija ispod mene svojim milozvućnim vježbanjem na bas-trubl. U hodniku su dječlca slatko vriskala 1 zvonko piakala igrajući se u hladovinl. Postignuti su svi zvučni efektl na koje su moje uši već poodavno naviknule. Uveče pri izlasku iz kuće sretoh nastojnika. Nježno sam ga pogledao osjećajućl duboku zahvalnost što nije nekl kmti birokrata koji bi uskogruđo vodio računa o kućnom redu. V. K
2 OKTOBAR
5