Plamen života

— Sad ćeš videti da može, kada doznaš šta je to sagorevanje ... Nego pre toga da malo odahnemo i da podelimo ovu jabuku ... E, sada možemo nastaviti:

— Znaš da bez vazduha nema vatre. Ako na peći zatvoriš sve oduške, vatra će se ugasiti. Ako plamen sveće pokriješ čašom, ona će se ugasiti. Jer, vidiš, sagorevanje je spajanje loja ove sveće s vazduhom, ili tačnije rečeno s jednim sastojkom vazduha koji se zove kiseonik.

— To već znam da je vazduh jedna mešavina gasova, da sadrži jedan deo kiseonika a četiri dela azota.

— Tako je. Vidiš, taj kiseonik se spaja u ovom trenutku s lojem sveće koja pred nama gori, i to spajanje proizvodi toplotu i naziva se sagorevanje. Isto tako na ognjištu drvo koje gori spaja se s kiseonikom iz vazduha. A šta se dešava u našem telu? Mi udišemo vazduh u naša pluća, i taj vazduh prelazi u našu krv koja ga raznosi po celome telu. Taj kiseonik se u svakom deliću našeg tela, u svakoj našoj ćeliji spaja s onim što je naša' hrana u njih unela. Spaja se onako kao što se u sveći ili na ognjištu spaja s lojem i gorivom. Prema tome, vidiš, naše je disanje slično sagorevanju sveće, jer u oba slučaja kiseonik se spaja s nečim što sagoreva i što daje toplotu. Ali ne samo to. Ova sveća troši kiseonik, troši svoj loj, a iz toga postaje jedan drugi gas koji se razvija iz njenog plamena. Taj gas se zove ugljen-dioksid. Isto tako u našem telu kiseonik se troši, a na njegovo mesto razvija se ugljen-dioksid, koji mi izbacujemo vazduhom koji izdišemo. U ovom trenutku, vidiš, sveća, ti i ja složno kvarimo vazduh u ovome sobičku. Trošimo njegov kiseonik a zamenjujemo ga ugljen-dioksidom.

Ovaj ovčji loj od kojega je sveća načinjena mogao je dospeti u naše telo kao hrana. Možda će se njime osladiti kakav miš. I tada će sagoreti u živome telu kao što sagoreva u sveći. I ne samo to, nego će ista količina loja dati istu količinu toplote, bilo da sagoreva u sveći, u nama ili u mišu.

— Priznaješ li sada da ima neke sličnosti i veze između čoveka i

sveće?

— Priznajem.

Sad ćeš otvoriti prozor da provetrimo sobu, i da se nadišemo vazduha, svežeg i čistog... A što je ta kuka na prozoru fakva?

— Zarđala je.

— A znaš li ti šta je to kada evožđe rđa?

— Ne znam