Plamen života

uznemiren. Cičao je, pokatkad je lajao, i najzad stalno je bio na jednom kraju lađe gledajući uvek u istom pravcu. Gledao je put jednog broda ukotvljenog na nekih trista metara, a na kome se vila holandska zastava.

S tog broda siđe u čamac nekoliko ljudi i zavesla k molu na kome je carinarnica. Mali foks je pratio to odvajanje čamca, i kad čamac prođe pored broda na kome je Hektor kao slepi putnik bio prevalio Tihi Okean, pas odjednom. kao pomamljen stade skakati i lajati. Nato iz čamca jedan čovek ustade, stade mahati i vikati pomamivši se gotovo isto tako kao i mali pas. Čamac skrenu, i kad se bio približio brodu, Hektor skoči u more, dopliva do čamca u koji ga onaj čovek izvuče i onako mokrog pritište na svoje grudi, dok mu je pas lizao lice.

Hektor je bio pronašao svoga gospodara, a gospodar svoga voljenog psa.

Hektor je pripadao poručniku holandskog broda. Taj brod je iz Vankuvera poneo isti tovar drveta i žita kao i onaj brod na koji se Hektor krišom ukrcao i njime stigao u Japan, gde je pronašao svoga gospodara. Kako je pas pogodio da oba broda putuju u istom pravcu? Treba pretpostaviti da je on to zaključio na osnovu toga što su oba broda bila natovarena istom robom. Hektor se približio poručniku broda stoga što je ovaj kao i njegov gospodar zauzimao isto mesto i imao sličnu službu. I tako je srećni pas pronašao svoga srećnog gospodara, s kojim je nastavio putovanja po Tihom Okeanu.

Ova istinita priča kazuje da pored toga što su u životinja radnje mahom nagonske, ne možemo im poricati i neku pamet, koja nas neki put zadivljuje, kao u ovoj avanturi malog foksa Hektora.