Plamen života

I tako se more spušta i diže iz dana u dan kao grudi kakvoga diva koje se nadimaju pri disanju. Tako je otkako je sveta, ili ubravo od kako je Mesec pratilac naše Zemlje.

Kad je plima, tada talasi zapljuskuju našu radionicu u Roskofu, u kojoj se mi đaci vežbamo, i veći brodovi prolaze u neposrednoj blizini. A kad je oseka, tada tu pred nama morske talase zameni podmorska livada prekrivena algama. More se povuklo, i morsko dno se ukazalo.

Bujan li je i raznovrstan život tog morskog dna! Mi se sad u platnenoj obući, zasukanih nogavica, šetamo po toj livadi iznad koje su nekoliko sati pre toga plovili brodovi. Kakvih sve životinja ima tu u lokvama među aleama, pod velikim kamenjem koje prevrćemo! Tu su hobotnice sa onih osam svojih krakova što vam se ljigavim pijavkama pripiju za ruke. Ti mekušci menjaju boju svog tela kad ih uznemirite. Tu su oni rakovi nastanjeni u tuđoj školjci, iz koje izviruju i u koju se povlače ako pokušate da ih uhvatite. Oni su se uselili u tuđu kuću, a kada porastu pa im ova postane tesna, sele se i uvlače u veću praznu školjku, jer takvih stanova ima u moru uvek na izbor. Tu se nađu i neke ribe, kao što je ugor (Conger), koje ostaju u lokvama, među algama, za vreme oseke, očekujući da zaplove kad naiđe plima. Tu su i aplizije, morski puževi golaći, tamne smeđe boje, što vam ruku oboje svojim purpurnim lučenjem... I ko bi nabrojao sav taj živi svet podvodne livade, koga ima i u jednoj kapi mora a vidi se samo mikroskopom.