Plamen života

— Pogledaj onaj oblak, — reče jedan od mojih drugova, — ista kamila, eno joj glava, pa grba, noge i rep! :

Zaista, s malo mašte, laki beli oblačak na plavom nebu potsećao je na kamilu. I ja, da bih bolje posmatrao kamilu, zavalih se u hladovini i kroz hrastovo granje posmatrah nebo. Lep li je nebeski svod ovakvog majskog dana! Gledati s jedne tačke u beskonačnost svemira ovako ležeći na travi! Na raznim visinama preleću vrane, laste, vilinski konjici, leptiri, paučine... Ali dosta je izležavanja, treba učiti. Podne se približavalo. Topli dahovi livada dopirali su do nas donoseći nam mirise zemlje, trave, zove i odvraćali su moju pažnju od učenja kao i ono što se videlo i čulo. Približili smo se jedni drugima, posedali u krug i ručali. Dok smo mi tako jeli na travi, pojavio se jedan pas, ne znam otkud se stvorio tu, i sedeći na stražnjici na istoj pristojnoj daljini kao ono čobanče, gledao nas je i očekivao da mu ukažemo kakav znak prijateljstva. Bacismo mu jednu pileću kost, a on na taj znak ponizno spuštene glave, puzeći skoro po travi i mašući zadovoljno repom, dođe do nas, sede pored nas hvatajući u zraku bačene mu zalogaje. I tako se sprijateljismo s njim i on ostade s nama i kad je ručak bio završen celo popodne.

— Pazi, — reče jedan od drugova, — i ovaj hoće da polaže maturu!

U očima toga psa čitalo se najlepše osećanje koje može niknuti u ljudskoj duši: ljubav i prijateljstvo.

Pred zalazak sunca pojavili su se u hrastovoj šumi jelenci, koji u letu liče na leteće sprave, više na helikoptere nego na aeroplane. Vijali smo ih i jednoga ulovili, velikog mužjaka sa vilicama kao jelenski rogovi. | pas se pridružio našem lovu. ;

Sunce je zalazilo i mi se spremismo za polazak. Pas nas je pratio sve do izlaska iz sela. Tada je stao, pomilovali smo ga, on je prijateljski mahao repom i ostao tako da nas prati pogledom. Kad smo se udaljili, videli smo ga kako se vraća u selo, kaska opuštenih ušiju, podvijena repa.

Moj latinski nije mnogo napredovao toga dana, ali sam se vratio opijen utiscima prolećnog dana, koji još žive u meni. Čitao sam iz knjige prirode umesto iz moje latinske gramatike. Tako i docnije. Odviše sam voleo prirodu da bih se mogao mnogo udubiti u knjige.