Pravo i privreda

Skupština akcionarskog društva je organ vlasnika. 1 Ovakav sastav opredjeljuje skupštinu kao hijerarhijski najviši organ društva. U skupštini - bar u teonjskoj postavci, zastupljeni su svi članovi društva, što je u skladu sa demokratskim porijeklom ovog naziva, dok se ostali organi sastoje iz ograničenog broja lica. Zato se skupština, jer predstavlja volju svih članova, i označuje vrhovnim organom društva. Shodno tome, ona se i odreduje kao voljni organ društva, 2 odnosno kao organ koji reprezentuje volju društva, 3 jer se na skupštini volja društva stvara. Hijerarhijski položaj skupštine potvrđuje se i manifestuje u njenoj nadležnosti. Skupština je svakako nadredena upravi i nadzornom organu, u tom smislu što ona te organe redovno postavlja i uklanja, i što ostvaruje kontrolu nad njihovim radom. Ona je nadredena i u stvarima poslovodstva, te utvrduje poslovnu politiku i u tom pravcu može donositi odredene akte i zaključke. Ona donosi i najvažnije odluke koje se tiču raspolaganja kapitalom i dobiti društva. U djelokrugu skupštine su i odluke o najvažnijim statusnim pitanjima (o statusnim promjenama, o promjeni oblika i prestanku društva). Ali, iako je skupština hijerarhijski najviši organ društva, to ne znači da je to i najvažniji organ za rad društva. Ona nije stručno vodeći organ, jer i nije stručno, profesionalno tijelo. Otuda ona i ne obavlja tekuće poslove društva i rijetko se sastaje (najmanje jedanput godišnje, a najčešće i samo jedanput godišnje). Skupština jeste voljni organ društva (organ koji odlučuje), ali to ne znači da je uprava puki izvrSni organ skupštinskih odluka, niti da se nadležnost nadzornog organa ograničava samo na nadzor. 4 Hijerarhijski najviši položaj skupštini ne daje pravo da preuzima u svoju nadležnost nešto što je nadležnost drugog organa odredena zakonom ili statutom, kome je u statusnom smislu nadredena. Ovo znači da hijerarhijski položaj skupštine, iako svojinski osnovan i nesporan, ima svoje funkcionalno ograničenje i, s obzirom na to, uslovno određenje. Pravno, njen položaj proističe iz njenih statusnih (izbor, razrješenja, statusne promjene) i imovinskih (raspolaganje i raspodjela kapitala i dobiti) ovlašćenja, koja su po svom značaju kapitalna, ali u svom vršenju, po prirodi stvari, periodična i vanredna, a ne tekuća i operativna, koja su vlasnička a ne stručna, što joj i daje položaj "pasivnog suverena", 5 čija je pasivnost srazmjerna njenoj veličini. 6 lako u smislu zakona skupština treba da bude najviši organ društva, a uprava tek podređeni, izvršni organ, faktički to biva drugačije, pa se često izigrava taj položaj skupštine, pa ona uistinu postaje puka sjena onoga što bi trebala da bude. Vrste

1 Upon čl. 121. Zakona o preduzećima ("Službeni list SFRJ", bn 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90, u daljem tekstu: ZOP). Isto i Čl. 60. Predloga novog zakona o preduzećima (u daljem tekstu: Predlog NZOP), koji je Savezna vlada utvrdila na sjednici od 4. oktobra 1993. godine i dostavila Saveznoj skupžtini na razmatranje 1 usvajanje. 2 Upon Rastovčan Pavao: Trgovačka društva, Školska knjiga, Zagreb, 1958, 5.122 3 Upon Strainicky Milorad; Predavanja iz trgovačkog prava, Zagreb, 1926, s. 134. 4 Nadzomom organu samim zakonom mogu biti dodijeljeni i neki akti uprave društva, npn sazivanje skupštine, popuna dnevnog reda ltd, Tako postupa i Predlog NZOP (čl. 256, st. 3, i čl. 257, 5t.6.) 5 Upon Vasiljević Mlrko: Trgovinsko pravo, Naučna knjiga Beograd, 1991, s. 121. 6 Pasivnost skupštine i akcionara je utoliko veča ukoliko je njihov broj veći. Sa porastom broja akcionara njihova mogućnost da glasanjem utiču na đonošenje odluka se smanjuje. Oni mogu da glasaju, ali je njihov glas bez uticaja. Tako akcionari postaju vlasnici koji ne upravljaju svojom imovinom. Njome upravljaju lica koja, po pravilu, nisu vlasnici.

101

SKUPŠTINA AKCIONARSKOG DRUŠTVA KAO ORGAN VLASNIKA