Pravo i privreda

Skupštine akcionarskog društva razlikuju se po više kriterijuma, a najvažniji su: vremenski period zasjedanja; pitanja o kojima raspravlja; kvorum za odlučivanje; vefina za donošenje odlijka; rod (klasa) akcija koje posjeduju akcionari. Stereotipna je podjela na; osnivačku (konstitutivnu), redovnu i vanrednu skupštinu. Redovna je ona skupština koja se mora obavezno sastati i rješavati o pitanjima koja se periodično, u određenim vremenskim razmacima u toku svake poslovne godine, ponavljaju, raspravljaju i odlučuju (usvajanje bilansa, podjela dobiti, i dr.), svaka druga skupština bila bi vanredna. Redovna skupština saziva se najmanje jedanput godišnje, a vanredna prema potrebi tokom godine. Poseban značaj ima razlikovanje opšte i specijalne skupštine. Redovna i vanredna skupština imaju karakter opšte (generalne, glavne) skupštine. Specijalnu skupštinu dine akcionari određenog roda akcija. Ona odlučuje o davanju saglasnosti na odluku opšte skupštine i izmjeni prava vezanih za jeđan rod akcija, bez koje ovakva odluka opšte skupštine nije punovažna. Specijalnu skupštinu poznaje i Predlog novog zakona o preduzefima (fi. 265, st. 5). Skupština je onaj organ u kome akcionari vrše svoja članska prava. Postavlja se pitanje - da li se za vršenje ovih prava može priznati i neki drugi forum ili forma. Smatra se da biću akcionarskog društva nije protivno da se uvaži i takav zaključak svih akcionara, koji je stvoren izvan skupštine. 1 Jugoslovenski tigovafid zakon iz 1937. godine priznaje ovakvom skupu akcionara na kojem je pretstavljena sva osnovna glavnica, da može i bez propisanog saziva i stavljanja na dnevni red, ako se niko od prisutnih tome ne protivi, raspravljati i zakljufivati o svim predmetima koji se tiču društva (č1.260). I Predlog novog zakona o preduzefima priznaje, pod istim uslovirra, ovakvom skupu akcionara status skupštine (čl. 257, st. 7.). Ovakva skupština, koja okup'ja otalitet kapitala, poznata je u nekim pravima (švajcarsko) kao univerzalna skupština. 2 Njena karakteristika je nevezanost bilo kakvim zakonskim i statutamim formalnostirr a za sazivanje i rad skupštine. Posebno je pogodna za akcionarska društva porodifiiog tipa. Djelokrug Za djelokrug skupštine akcionarskog društva u prvom redu je mjerodavan zakon. Ono što zakon odredi za nadležnosti skupštine, to se ne može statutom iz te nadležnosti izuzeti. Nadležnost skupštine određena zakonom - apsolutne je prirode, te akti koji spadaju u tu nadležnost, preduzeti od drugog organa, nemaju pravno dejstvo prema trefim lidma. Međutim, ovo načelo ne bi se moglo primijeniti i za nadležnost skupštine odredene statutom đruštva. 3 U djelokrug skupštine date su najvažnije normativne, ekonomske, izborne i statusne odluke, kroz koje se vrše r~ ; va nije vlasničke funkcije. Tako, skupština: donosi statut društva, program rada i plan raz Jja p-eduzeća; usvaja izvještaj o poslovanju i godišnji obračun (bilans društva); utvrđuje poslovm- , oi.tiku; odlučuje o raspodjeli i upotrebi dobiti i pokriću gubitaka, povećanju i smanjenju osnuvne glavnice, o promjeni oblika društva i o prestanku rada društva; postavlja i razrješava fianove upravnog i nadzomog odbora. SkupStina može odlufivati i o drugim pitanjima koja joj se stave u djelokrug statutom društva. To znafi da se sdjelokrug skupštine utvrden zakonom može proSiriti statutom (npr.

1 Upor. Strainicky, n. d., s. 134. 2 Upor. Vasiljevid, n. d., s. 117. 3 Upor. Stradnicky, n. d., s. 138.

102

Prof, dr Dragan Radonjić, profes 3r Pravnog fakulteta u Podgorici