Pravo i privreda

6. Postavljanje pitanja Kao jedan od oblika kontrole od stane akcionara, odnosno članova, predviđeno je i postavljanje pitanja u pismenoj formi (čl. 86, st. 2). Pitanje može da postavlja akcionar, odnosno član društva, pri čemu ukazujemo na ranija izlaganja o tome ko se smatra akcionarem i na značaj koji u tom pogledu ima knjiga akcionara, odnosno knjiga udela. U pogledu forme postavljenog pitanja u Pređlogu Zakona o preduzećima traži se pismena forma. Pismena forma se ne traži samo za pitanje, već i za odgovor na postavljeno pitanje. Cini se da ovako postavljena forma daje osnova za zaključivanje da se radi obaveznoj pismenoj formi. Ovo, međutim, ne ograničava mogućnost postavljanja pitanja i u usmenoj formi, pri čemu davanje odgovora zavisi ođ upravljačke politike u preduzeću. U tom pogleđu treba imati u vidu tendenciju koja se javlja u nekim zemljama, posebno u pogledu velikih korporacija, da daju veliki broj informacija koja prevazilaze zakonsku obavezu. Detaljnija regulativa u pogleđu postavljanja pitanja i odgovara treba da je sadržana u statutu, odnosno osnivačkom aktu (na pr. rokovi, ogranidenja ovog prava). Ovo, posebno s obzirom na sankcije predviđene za uskradivanje odgovora na ovo pitanje. Treba napomenuti da je Predlogom Zakona o preduzedima predviđena jedna posebna situacia (51. 257, st. 4), koja se odnosi na postavljanje pitanja akcionara u vezi sa dnevnim redom skupStine. Ovakvo pitanje mora biti postavljeno u pismenoj formi najmanje 8 dana pre održavanja skupStine. U tom slučaju uprava preduzeda je dužna da da pismeni odgovor, izuzev ako bi time povredila poslovnu tajnu. Kao Sto se vidi nije predviden rok za davanje odgovora, ali bi on morao da bude takav da norma ima smisla. S obzirom da se pitanje odnosi na dnevni red skupStine i odgovor bi morao da se da u roku koji bi omogućio koriSdenja odgovora u radu skupStine. 7. Savet zaposlenih Predlogom Zakona o preduzedima (51. 84) predviđeno je postojanje (stav 1), odnosno mogudnost postojanja (stav 2) saveta zaposlenih. U kontekstu kontrolne funkcije od značaja je udeSde saveta u odlučivanju o korišdenju posebnih fonđova i drugih sredstava preduzeća u skladu sa kolektivnim ugovorom. Najvedi đeo nadležnosti saveta zaposlenih se made iscrpljuje u đavanju mišljenja i predloga. I pored toga Sto organi preduzeća moraju da obrazlože neprihvatanje mišljenja saveta, čini se da savet zaposlenih nema značajniju, dak ni indirektnu, kontrolnu funkciju. Neki tragovi kontrolne funkcije, i to indirektne, se ogledaju u izboru predstavnika druStvenog kapitala u skupStini preduzeda. U tom pogledu ukazujemo da je i kontrolna funkcija skupStine predmet različitih opredeljenja. 8. Spedflčnosti društava llca Spedfičnosti kontrolne funkcije u okviru đruštava lica proizlaze iz osnovne karakteristike ove vrste preduzeda - jedinstvo svojine i upravljanja. Sledstveno tome poslovodnu funkciju vrSi član društva, neki od članova, ill svi članovi. Mogućnost prenosa prava na poslovodstvo se mora predvideti ugovorom o osnivanju društva. Članovi, vršedi kontrolnu funkciju, mogu da razreše direktora, pri demu je mogude razlikovati dve situacije. U prvoj varijanti, ako je ime direktora uneto u ugovor o osnivanju đruštva, tada promena direktora predstavlja i izmenu ugovora o osnivanju, za šta je potrebna saglasnost svih članova društva (i direktora koji je takođe član). U drugoj varijanti, kada ugovorom o osnivanju nije predvideno ime direktora, postupak je jednostavniji, jer ne predstavlja izmenu ugovora o osnivanju.

64

Prof, dr Zoran Arsić, Profesor Pravnog fakulteta u Novom Sadu