Pravo i privreda

tologija, s obzirom na opšte rešenje iz čl. 86, stav 2. S druge strane, time se otklanjaju moguće sumnje u pogledu kvalifikacije knjige deoničara kao poslovnih knjiga i dokumenata, što, po našem mišljenju, ne bi trebalo da bude sporno. Kađa je u pitanju knjiga udela, pravo pregleda nije izričito predviđeno. Ovaj pristup je nekonzistentan, u odnosu na knjigu akcionara, izuzev u slučaju da se htelo onemogućiti pregled knjige udela, za šta mislimo da nema razloga. Trgovačkim zakonom iz 1937. godine je omogućavan uvid u knjigu udela ne samo članovima, nego svakom ko učini verovatnim pravni intcres (ne i đa ga dokaže). 1 Prema postojećem tekstu Zakona o preduzećima kao rešenje koje omogućava pregled knjige udela ostaje kvalifikacija knjige udela kao "poslovne knjige i dokumenta". Inače, upis u knjigu akcionara i knjigu udela ima višestruke pravne posledice, koje prevazilaze razmatranje kontrolne funkcije u preduzeću. 2 Drugo, postavlja se pitanje ograničenja ovog prava. U uporednom pravu su poznate različite vrste ograničenja (svrsishodnost, vremenski period u kome se može vršiti uvid, odnosno dužina statusa akcionara). Ovo tim pre ako se imaju u vidu karakteristike ovog načina realizacije kontrolne funkcije, kao i moguće zloupotrebe ovog prava, koje bi mogle da utiču na efikasnost poslovanja preduzeća. S obzirom na tekst Zakona o preduzećima kao ograničenje se može navesti poslovna tajna (čl. 90)'. Treba, takođe, imati u vidu i princip zloupotrebe prava. Kao moguće rešenje javlja se regulisanje ovog pitanja statutom preduzeća. U torn slučaju bi trebalo proširiti stav 3 čl. 86 i osim situacije iz st. 1, uključiti i st. 2.1 bez te izmene teksta Predloga Zakona o preduzećima, ovo rešenje bi bilo moguće, s obzirom na široku formulaciju usvojenu u pogledu statute akcionarskog društva (čl. 224) i društva sa ograničenom odgovornošću članova (čl. 339). Treće, u uporednom pravu je ovom pravu akcionara, odnosno članova društva data i sudska zaštita. Sud može, zavisno od okolnosti konkretnog slučaja i ograničenja ovog prava, svojom odlukom obezbediti ostvarenje ovog prava. Tekst Predloga Zakona o preduzećima je u tom pogleđu nedovoljno jasan. U stavu 4, Cl. 86 pređviđena je mogućnost sudske zaštite prava na obaveštavanje, kao i u slučaju da nadležrii organ u preduzeću ne odgovori na pismeno postavljeno pitanje. Sud može na osnovu zahteva akcionara, odnosno člana, obezbediti pravo na obaveštavanje. Kao što se vidi sud daje zaštitu u slučaju nemogućnosti prava na obaveštavanje i odsustva odgovora na pismeno postavljeno pitanje, a zahtev se podnosi za ostvarivanje prava na obaveštavanje. Ovakav pristup je prihvatljiv, u osnovi, za slučaj da se pod obaveštavanjem podrazumevaju svi oblici navedeni u či. 86 (objavljivanje, uvid i postavljanje pitanja) na šta bi mogao da ukazuje i naslov nad tim članom. I tada, medutim, nema potrebe da se posebno navodi odsustvo odgovora na pismeno postavljeno pitanje. S druge strane, samo u st. 1 ČI. 86 govori se eksplicitno o obaveštavanju putem objavljivanja bilansa i uvida u izveštaj nadzornog odbora, uprave i revizora. Može se, takode, postaviti i pitanje da li su do kraja opravdani razlozi za izdvajanje uvida u spomenute izveštaje od pregleda poslovnih knjiga i dokumenata preduzeća iz st. 2, pri čemu se uvid u izveštaje izričito označava kao "obaveštenje".

1 Čl. 442 Trgovačkog zakona iz 1937. 2 Vidi: Stražnjicki Milorad, Tumač trgovačkog zakona od 28. listopada 1937, Zagreb 1939, str. 220221 i 430-431. 3 Detaljnije o poslovnoj tajni: Arsić Zoran, Poslovna tajna, Zbomik rađova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 1-3/1989 str.s4

63

PREDUZEĆE I OSTVARIVANJE KONTROLNE FUNKCUE