Rad ustavnog odbora Ustavotvorne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca : IV. Debata u pojedinostima o nacrtu Ustava i o amandmanima

Stenografske beleške

19

dom za prvi stav. Što se tiče drugoga stava kad je g. Ministar primio misao da će se ukazom konstatirati ili objaviti da neke uredbe ne važe, ja mislim da ćemo se u tome složiti. Potrebna je jedna generalna revizija svih uredaba kako onih koje su sa potpisom vladaoca i sa potpisima Ministarskim tako i onih uredaba koje su donele pokrajinske vlade. Ja bih želeo da bismo mi ove uredbe menjali i tu je rok od 3 meseca dosta veliki Po mome mišljenju ima 500 —600 takvih uredaba (jedan glas: nema ih) Ima ih, gospodo, vi ne poznajete uredbe koliko ih ima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni. To su stanbene uredbe koje ne možete od danas do sutra menjati, ali treba predvideti jednu generalnu reviziju i mogućnost ukinuća u celini ili u pojedinostima. Ja mislim da ne bi trebalo da ih ukinemo zakonom jer to bi bilo prekomplicirano, nego da se da Vladi mogućnost da ih ukine u odredjenom roku u sporazumu sa zakonodavnim odborom, o kome ćemo kasnije raspravljati. Radi toga ja bih molio da izmenimo prvi stav ovako kao što je g. Ministar predložio, a drugi stav ovako da primimo: „Vlada može po odobrenju zakonodavnog odbora u roku od tri meseca od stupanja u život ovoga Ustava uredbe i privremene zakone donete u vremenu od 1. decembra 1918. god. ukinuti uredbom u celini ili u pojedinostima. Predsednik D-r M. Ninčić: Reč ima g. Andjelić. Pavle Andjelić: Uredaba i privremenih zakona ima toliko da kad sam ih kupovao nigde ne piše koje je potpisivao Vladar a koje je potpisivala sama vlada. Prema tome ja neznam koje su te uredbe koje je Vladalac potpisivao a koje što su sami ministri potpisivali. One su uredbe i kao takve nisu zakoni. Ima uredaba koje su kontradiktorne. Ja ću navesti samo uredbu o prestanku moratornog stanja, o likvidaciji moratornog stanja. Po toj uredbi raspravljana su mnoga materijalna pitanja u našoj državi. Ali tu uredbu nije htela da poštuje Uprava Fondova, koja uživa državnu povlasticu. Ona je to izopačila i dalje i današnjeg dana jednako traži od svojih dužnika toliko da kad se to preobrati u kamatu iznosi po 500% do 600%. Ona traži kovano zlato i odstupa od onoga principa kako je u uredbi. Ja sam imao taj slučaj i tražio sam u Upravi Fondova objašnjenje, i kazali su mi da oni ne priznaju zakon Velizara Jankoviča. {Ministar Saobraćaja D-r V. Jankovič: To nije moj zakon). Tako su mi kazali u Upravi Fondova zato sam ja i kazao: Ja ne znam čija je uredba. {Ministar Saobraćaja D-r V. Jankovič: Da je moj zakon oni bi ga poštovali, to vam ja kažem). Oni su mi to kazali. Ja ne znam koja je uredba koga Ministra, ja ne znam da li je koju uredbu potpisao Kralj ili ne. 1 kad nisu hteli da poštuju vlada je prišla Upravi Fondova odnosno njezinim upravnom odboru pa je u finansijski zakon koji mi nije sada ovde pri ruci, dometnula jedan pasus uz jedan član, u kome izvitoperava uredbu i reguliše uredbom o likvidiranju moratornog stanja, da Uprava Fondova može naplaćivati po 500 do 600% na novac koji je dala pre rata. Prema tome ako sve uredbe ne izadju da se revidiraju i pregledaju onda će otići i takvih uredaba koje će biti jedan nov podstrek da narod ništa drugo nema nego da uzme pušku i da ide u šumu, jer onda to nije zakon nego je jedno pljačkanje. Da ne bi bilo toga, neophodno je potrebno, prihvatiti predlog, da se sve uredbe male, velike, moraju izneti pred jedan zakonodavni odbor koji će ih pregledati i radi bolje kontrole izneti pred plenum, pred skupštinom da rezolucijom odluči prima li ih ili ne. Ako se to usvoji i ako bi se to usvojilo, onda bih ja mogao glasati za ovaj član, inače ću glasati protiv. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. Dulibić.

Ante Dulibić: Ja bih predložio da se drugi stav čl. 3. sasvim ispusti. Ovde se ima da promeni šta ima vrednost zakona. Gospodo, u drugom stavu govor je o reviziji uredaba koje postoje. To je lepo. Ali ja mislim ako se ima staviti van snage jedna uredba valja je nadomestiti sa novom uredbom. Jer sve ove uredbe koje su izdate bilo od pokrajinskih vlada, bilo od središne vlade, još i danas su u kreposti i imaju da vrše svoju stanovitu funkciju. Ne mogu samo da pojmim kako se može urediti da se te uredbe ukinu, a da se ne naknade ničim drugim. I pošto se predvidja ukinuće tih uredaba koje izgleda da nemaju kreposti zakona, ja bih stoga predložio da se ovaj drugi stav kao suvišan ispusti, i ako se ima što odrediti, neka se odredi na drugi način, putem zakona. Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč g. d-r Živko Jovanovič. D-r Živko Jovanovič: Ima uredaba koje su propisane od strane vladaoca i izdane u „Službenim Novinama", a ima i takvih koje to nisu. Ja znam jednu, koja tako nije, a to je „famozna obznana". Kad bi ona ovde bila obuhvaćena, ja bih bio protivan da ona i do redovnog Ustava važi, ali se ona ovde ne pominje, ne pominje bar posrednim putem u toliko, u koliko se traže te dve kvalifikative koje ona nema. Reč je o ostalim dvema i za njih isto tako ja tražim da prestanu važiti odmah sve, čim bude donet Ustav, budući u opšte protiv režima uredaba koje je današnja vlada zavela. Predseanik D-r M. Ninčić: Diskusija je zaključena. Stavljam na glasanje ovaj član onako izmenjen kako ga je pročitao g. Ministar za Konstutuantu sa dopunama predloženim od strane g. Sećerova. Gospoda koja su zato neka izvole sedeti, a ona koja su protiv neka izvole ustati. (Većina sedi). Objavljujem da je ovaj član većinom glasova primljen. Izvolite čuti naredni član. Sekretar Milan Bošković: (čita): IV. „Do donošenja zakona o uredjenju Ministarstava, o Državnom Savetu, o Glavnoj Kontroli, o poslovnom redu u Državnom Savetu i o Ministarskoj odgovornosti privremeno se proširuje važnost dotičnih zakona Kraljevine Srbije na ćelu državu sa izmenama i dopunama, koje iziskuje ovaj Ustav, a koje će utvrditi Vlada s Ustavnim Odborom, čija nadležnost traje sve do svršenog posla. Na isti način će se postupiti i svuda gde se Vlada i Ustavrri Odbor slože". Predsednik D-r M. Ninčić: Ima reč gospodin Ministar za Konstituantu, da objasni kako je učinjen sporazum o ovome članu. Ministar za Konstituantu Marko Trifković: Mi smo primili u užoj konferenciji ćelu tačku s tim, što smo izostavili reči: „koje iziskuje ovaj Ustav" i poslednju rečenicu ovoga člana tako, da ovaj član po sporazumu redakcije glasi: „Do donošenja zakona o uredjenju Ministarstava, o Državnom Savetu, o Glavnoj Kontroli, o poslovnom redu u Državnom Savetu i o Ministarskoj odgovornosti, privremeno se proširuje važnost dotičnih zakona Kraljevine Srbije na ćelu državu sa izmenama i dopunama, koje će utvrditi vlada s ustavnim odborom, čija nadležnost traje sve do svršenog posla." Dakle, kazano je, „sa izmenama i dopunama, koje će utvrditi vlada s Ustavnim Odborom." Ovo je učinjeno zato, što je neophodno potrebno, čim stupi u važnost ovaj Ustav, da imamo izvesne gotove zakone za ćelu Kraljevinu i to bar one organske zakone o Državnom Savetu, o poslovnom redu u Državnom Savetu i o Glavnoj Kontroli. Treba, gospodo, prilično vremena, da se ti zakoni izgrade i da mi ne bismo dugo čekali 3*