Ritam

četrdeset pet godina doiazi po jedan primerak ove ploč e. Novopristigle generacije sigurno su pomogle da se ova brojka "opasno" približi samo jednoj cifri... Prié a se da su kapaciteti jedne тагтје fabrike kompakt diskova u Nemadkoj ved godinama iskljudivo rezervisani za prpizvodnju ovog izdanja... DOBRODOŠLI U MAŠINU The Dark Side Of The Moon ne sarno da je najpoznatiji album Royda, to je ploda koja je dominirala prošlom decenijpm, do kraja definišudi eru albumski prjjentisane muzike kao i sva dotadašnja stremljenja grupe. Gledano unazad, cd prvog afbuma remek delà The,Riper At the Gates Of Dawn kojim je. domihirata genijalna' sposobnost Syda Bàrrelta da stvara na kombinaciji dva haizgled potpuno suprolna sveta-materijalnog I duhovnog, spajajudi doživljajesvakođnevne stvarnosti sa svetom mašte I na volšeban način ih utapajuöi u trominutne pop pesme, Floydi, ppsle fzmene - 'Barrett - Gilmcur pokazafif izrazitu tendenciju da se predstave kao ozbiljni muzičari I dg odbace neprijatne pop asocijacije iz 1967, Floydi će, ne retko, od tada koketirajući sa evfdpskim umetnič klm dfet-setom (Antcnioni, Rolan Peti, Barbet Seder) zaboravljati osnovnu stvar koja ih č inila veličanstvenirrr, a to je - istinska, ljudska punoda njihovog sviranja. Kad god su zatutnjali, sva б etvorica zajedno, na materijalu koji ih inspiriše, razbijajudi for-mu pesme u nepredvidivu improvizaciju malo je onih koji su im se mogli pribliSti, ali kada se podvrgnu diktatu "dobrog ukusa" onda je rezultat razvu-б ena do land ina ispla-nirana, ispeglana I pred- vidiva kompozicija, Tada je "dobar ukus" pretpostavljen istinskim osedanjima i strasti. Dali se treba potsetiti da je pravi rock’n'roll uvek bio ovo drugo?! Mnogi ljubiteiji grupe Pink Floyd odavno su bili

skloni da kao ključ ni element njihove, muzike proglase upotrebu i elektronike. Tadno je da su Floydl ooilfo koristili i koriste eho, reverb, repeat-i još mnoga tehnološka pomagala to, makar u ranoj fazi, bio uglavporri šlag na dorti. A tortu je d inila svirka č etiri ne vanserijska, ali muzič aj№zainteresovana za eksperimentisanje r rlibijanje šablona, Watersje na basu zarafliku od vedine svojih savremanika, umesto oslanjanja na šetajući šablon i#fbza i okidanje osnovnog tona svakog allorda u striktno odredjenim razmacima, uletao u note kombinujudi napetost i opuštenost pomodu ogoljenih oktava. Mason n.îkada nije bio bubnjar zainteresovan za virblove i paradidle, ved je uvek radije uletao u ritmove koji puno više duguiu polinezijskim i afridkim izvorima nego li preterano studioznim zapadnim tradicijama. Wright je, gotovo sigurno, "odgovoran" za najupadljivife’ elements u ranom zvuku Floyda. Njegova farfisa je obidnd : 6lîa podešena najak reverb i lagani tremolo kojima je suprotstavljao produžene, blago prelivajude akorde uzburkanom klaviru, б esto uiazedi u modalne improvizacije koje podsedaju na ragu. Od Interstellar Overdrive na ovamo desto demo imati priliku da d ujemo karakteristid ni uzlet iz G mola u 0 mol, prelaz koji zvudi nostalgidno i koji je njima odigledno toliko drag. Barrett je po svemu bio ne tipidan. Komponovao je izuzetnc gusto aranžirane i strukturisane pesme, da bi zatim davao gotovo sve od sebe da uništi ono što je upravo stvorio. Ali, pesme su sve to mogle da podnesu - sviranjem je zalazio u svakojake dorsokake da bi se i s k I j u d i V o maštovitošdu iz njih ponovo izvladio. On je pored Petea Townshenda, jedan od prvih gitarista koji je raskrstio sa razlikom izmedju ritam i solo deonica (tu de razliku Gilmour übrzo ponovo uvesti). Najbolji je bio u kombinacijama pulsirajudeg ritma sa nizovima akorda koji se neprekidno menjaju

46