Ritam
JURA: Mljenjaju se dlanovi ansambla. Recimo, svakog časa kad netko tko u Rlmu poželi da radi nešto drugo, on je Slobodan da ide to uraditi. I od tih starih Rlmovaca, svatko je nešto uradio. Znadi, nije bilo bez veze. Svatko od njih svira u nekakvom bandu i mislim da to što rade je interesantno, ljudi dolaze to slušati. Jednog dana i ovi ljudi koji sada sviraju možda de raditi nešto drugo, a ja du imati neke nove ljude. Osobno bih volio da Rim postane kao neka mala škola show- businessa. Posebno me veseli što su sada sa mnom izvanredni muzičari, vrlo mladi ljudi koji se strašno furaju na muziku, kojima je muzika sve na svijetu, jer s godinama dolazi do nekog zamora I ljude podinju I druge stvari interesirati. A, ja volim baš bit! s ljudima koji slušaju plode, koji gledaju spotove, pridaju o tome Ito su čuli 111 vidjeli. Da nisu mladi ne bi bill takvi. Tu vidim svoje mjesto, da uvijek imam svježu ekipu I da radimo zajedno. Dodi de I dan kada du jednostavno vidjeti da na toj seen! više nema mjesta za mene, to jest da netko to što ja radim, radi deset puta bolje od mene, Onda du otiđi, ali 6ini mi se da de do tada još dosta.vode protedi Savom. RITAM: Znači za neku svoju pozieiju se ne bojiš? JURA: Ma, bojim se, ali ne momentalnno. U perspektivi znam da de dodi dan kada viSe neće bit! mjesta, ali ima ljudi koji su do svoje smrti uspjeli ostati na sceni. Evo, najbolji, Roy Orbison. Ljudi, ova' stvar koju sada vrte, ne znam kako se zove... RITAM: You Got It. JURA; You Got It, da to je taj refren. To je fenomenalna stvar, on izgleda kao mumija, ali dok možeš raditi dobre pjesme mislim da ti uvijek ima mjesta. Hi Chuck Berry koji je 60-i rodendan proslavio na sceni, svirajući. Kod nas, imaš Mišu Kovača, vjeruj mi da 6e se teško morati pomuditi netko tko bi njega htio skinuti s mjesta koje je on zauzeo. Mislim da de on modi raditi muziku dok god bude htio, jer što je dulje u tome mit mu je sve vedi. RITAM; Koliko pratiš novu domadu scenu? JURA: Kada dujem da ima neki koncert nekog novog banda, odem to pogledati, da vidim kako je to, Sto je to. Mada, desto nemam vremena idi na koncerte, jer sam negdje u tom procesu rada. Na turneji moraš svaku veder biti na svom koncertu, onda jedno vrijeme poslije toga moraš uzeti pauzu, da malo skuliraš, odmoriš se, onda treba raditi nove pjesme. Kada radim nove pjesme, onda idem gledati nove bandove da vidim ne bi li bilo nešto zgodno za ukrasti, neku svježu ideju.
RITAM: Možeš li usporediti uvjete u vrijeme kada si ti podinjao s ovim današnjim uvjetima? JURA: Mi smo imali puno bolje mogudnosti, ali smo se sami za njih izborili. Ipak, mislim da je bilo lakše onda, ali samo za jedan period kada smo napravili proboj, nakon što je Prljavo Kazalište pokazalo da to funkeionira, nakon Sto je Rim to uradio, 1d01i... Znaš, bio je jedan broj bandova koji je sa svojom prvom plodom postao komercijalan, ne samo da je to bila interesantna muzika, nego su to ljudi kupovali i išli na te koncerte. Tako da je onda bilo u diskografskim kudama interesa za tako nešto. Danas ved vrlo eminentna imena imaju poteškoda da snime plodu, da dobe uvjete rada koje bi trebali dobiti. Ali mjesta uvijek ima. Kada bi sada došao jedan suvisao pop-rock band, nekakav tvrdi pop, koji bi sve što se dogada s ljudima od 13-25 godina, koji bi toj generaeiji dao taj njihov svijet sada, on bi sasvim sigurno mogao snimiti plodu i biti vrlo uspješan. Uopde ne bi bilo frke. RITAM: Možeš li red! gdje se izgubio taj zajednidki duh, i stripa i rocka i kazališta? JURA: Da, sada ne postoji ta homogenizaeija muzike I medija. Mislim da de sada ponovo dodi takva jednaiaza kada de se to podbrijati. To se dešava krajem ii podetkom dekade, svakih desetak godina đolazi neki novi vai. Sad, da li de ona buknuti kao nekakva nova vrsta muzike kojoj je rock korijen, to ne znam, no ljudi de nadi neki novi nadin zafrkancije, samo što, rade to razbijeno po segmentima. Uz ditav niz revivala, 50-ih godina, npr., drago mi je što u gradu ima rockabiladara, što su se punkeri održali, baš ima dosta klinaca kojeg kada ga vidiš znaš koji band voli i to mi je drago. Znadi, da ljudi briju na mjuzu i uz to vežu neki svjetonazor, izgled, vizuelni identitet. Kada dođeš u Omladinski, ono po skupinama ljudi stoje, onako razlidito obudeni, a svi koji sg u skupini otprilike slidno, Meni se to sviđa, jako. Možda je dak sad šarenije i slikovitije. Mi smo bili svi onako, znalo se, bio je moderan samo jedan stil. Sada je vide stilova, sve je dozvoljeno, bitno je samo da što više isfuraš to što furaš. RITAM: Dali odekuješ da ako dode do te nove generaeije, da ona zamijeni tvoju generaeiju ili smatraš da de biti prostora I za tvoju generaeiju? Ili je ved prošlo vrijeme za revolueije i pomake, pa svi mogu raditi što žele, kako kažeš po skupinama? JURA: Vidi, meni se osobno dini da se nekako u umjetnosti ved sve dogodilo Sto se trebalo dogoditi I sada nam ostaju samo koiaži, tj. da uzimamo odredene izvadke i kombiniramo neki svoj mozaik. Možda se stvarno javi neki pokret kojeg još uopde nije
bilo. Ja bih najviše volio to, da se pojavi nešto Sto uopde nikada nije bilo i da to strašno podne ljude drmati. Ne znam, to bi mi bilo najdraže, taman I da mene odnese. Ali, najvjerojatnije de biti ovako kako jeste, tj. kombiniranjem ovog Sto smo imali do sada i kombiniranjem etnidke muzike, tu mislim i na našu etnidku muziku, ne samo svjetsku. U stvari, vrlo je interesantno živjeti u zemlji s ovako bogatim otnidkim izvorima I razlikama. Užasno su razlidite muzike koje su slušaju diljem Jugoslavije. Muzika koju slušaju na mome otoku totiko je razlidita od muzike koju slušaju u Makedoniji, da je to prosto nevjerojatno, a opet je narodna. Imaš na našim otocima svjetova koji su sto godina izvan ove naše kulture Sto je prekrasno, jer su ljudi još uvijek pošteni, vrlo konzervativni, vjeruju u stare vrijednosti, Ja sam Zagreb ved opjevao. što sam imao za redi, rekao sam, a sada sam nekako bez doma, osjedam da du možda uskoro preseliti. Živio sam na selu, izvan grada, tako da selo u kojem sada živim više nije selo, to je sada prigradsko naselje s kojim viSe nemam ništa zajednidko. Preselit du u Zagreb, imat du neki stan koji de mi služiti za obavljanje poslova, a ja du kad god mogu živjeti na moru, na otoku i normaino da de to utjecati na moju muziku i to ved utjede, to se vidi sada. RITAM: Dali to znadi da odlaziš na svoju planetu? JURA. Ja sam i sada na svojoj planet!. Kud god idem svoju planetu nosim sa sobom. Sada mi se planeta zove Zemlja srede.
ALEKSANDAR DRAGAŠ
IGOR ČUMANDRA
21